Quotes About Legacy

Even when it stands vacant the past is never empty.

Every soldier in the course of time exists only in the breath of written word.

What a wealth we are granted, in the books that carry the best in us through time.

Tako se na kapiji, izme?u neba, reke i brda, naraštaj za naraštajem u?io da ne žali preko mere ono što mutna voda odnese. Tu je u njih ulazila nesvesna filozofija kasabe: da je život neshvatljivo ?udo, jer se neprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji ?vrsto kao na Drini ?uprija.

A što svijet hvali dobre i izdašne ljude, to je zato što od njih i njihove propasti živi.

But one thing could not happen; it could not be that great and wise men of exalted soul who would raise lasting buildings for the love of God, so that the world should be more beautiful and man live in it better and more easily, should everywhere and for all time vanish from this earth. Should they too vanish, it would mean that the love of God was extinguished and had disappeared from the world. That could not be.

Great men die twice, once when they leave this world and a second time when their life work disappears.

Ne treba mene žaliti. Jer svi mi umiremo samo jednom, a veliki ljudi po dva puta; jednom kad ih nestane sa zemlje, a drugi put kad propadne njihova zadužbina.

A most je i dalje stajao, onakav kakav je oduvek bio, sa svojom ve?itom mladoš?u savršene zamisli i dobrih i velikih ljudskih dela koja ne znaju šta je starenje ni promena i koja, bar tako izgleda, ne dele sudbinu prolaznih stvari ovoga sveta.

Bana hiç ac?may?n… Biz, s?radan insanlar, yaln?z bir sefer ölürüz. Ama büyük adamlar iki sefer ölürler. Birinci sefer bu dünyay? b?rak?p göçtükleri, ikinci sefer de b?rakt?klar? eserler, y?k?l?p kayboldu?u zaman.

nesre?no je svako telo koje živi samo za sebe i sebe radi, a pravu meru svoje nesre?e uvi?a tek kad po?ne da stari

Vreme mu?i i zamara samo one koji žive zauzeti jedino ništavnim brigama o svojoj li?nosti i svojim uživanjima, ali ono je kratko i neosetno onima koji, zaboravljaju?i sebe, rade na ma kakvom poslu koji ih prevazilazi; mereno veli?inom jednog smelog i neostvarljivog sna, ono gotovo i ne postoji.

Ideal umjetnika: tiho živjeti i biti u sve dane zaposlen stvaranjem u najraznoli?nijim formama, ali stvaranjem jedino i davanjem uvijek, da se nema vremena da živi i da se ima od svih radosti samo jednu jedinu: veliku radost stvaranja, a potom mirno iš?eznuti i ostaviti se u boji, u liniji, u rije?i, u gestu, u zvuku, da bi se svijetlilo vijekovima i grijalo svoje i svakog.

There is no need to feel sorry for me. For all of us die only once, whereas great men die twice, once when they leave this world and a second time when their lifework disappears.

Tako su se obnavljali naraštaji pored mosta, a on je kao prašinu stresao sa sebe sve tragove koje su na njemu ostavljale prolazne ljudske ?udi ili potrebe, i ostajao je posle svega nepromenljiv.

Sve nam je dao dragi Bog, hvala mu i slava; i slogu, i zdravlje, i bogatsvo, ali nam nije dao ono Å¡to ima svaki siromah: da vidimo svoj evlad i da znamo na kome sve ovo iza nas ostaje.

Njegova kapija je srce mosta koji je srce ove kasabe koja svakom mora da ostane u srcu.

Želja je kao vetar, premešta prašinu sa jednog mesta na drugo, zamra?uje ponekad njome ceo vidik, ali na kraju stišava se i pada i ostavlja staru i ve?nu sliku sveta iza sebe. Trajna dela na zemlji ostvaruju se božjom voljom, a ?ovek je samo njemo slepo i pokorno oru?e. Delo koje se ra?a iz želje, ?ovekove želje, ili ne doživi ostvarenje ili nije trajno, u svakom slu?aju nije dobro.

Así en la kapija, entre el cielo, el río y las montañas, generación tras otra aprendió a no lamentar sobremanera lo que el agua turbia se llevaba. Ahí les penetró la filosofía inconsciente de la kasaba: que la vida es un prodigio incomprensible porque se gasta y derrocha sin cesar y, sin embargo, dura y perdura firmemente como <>

Sve može biti. Ali jedno ne može: ne može biti da ?e posve i zauvek nestati velikih i umnih a duševnih ljudi koji ?e za božju ljubav podizati trajne gra?evine, da bi zemlja bila lepša i ?ovek na njoj živeo lakše i bolje. Kad bi njih nestalo, to bi zna?ilo da ?e i božja ljubav ugasnuti i nestati sa sveta. To ne može biti.

all of us die only once, whereas great men die twice, once when they leave this world and a second time when their lifework disappears.

U po?etku su svi bili gordi na veliku zadužbinu koju treba da podigne vezir iz njihovog kraja.Tada još nisu znali ovo što vide sada: da te slavne gra?evine traže ovoliki krš i nemir, napor i trošak.

Sve može biti. Ali jedno ne može: ne može biti da ?e posve i zauvek nestati velikih i umnih, a duševnih ljudi koji ?e za božju ljubav podizati trajne gra?evine, da bi zemlja bila ljepša i ?ovek na njoj živio lakše i bolje. Kad bi njih nestalo, to bi zna?ilo da ?e i božja ljubav ugasnuti i nestati sa sveta. To ne može biti.

Ja odlazim, ali moje oko ostaje.