Quotes About Journey

Jaime, how the

Now I become myself. It's taken time, many years and places.

Where can I gowithout my mountall eager and quickHow will I knowin thicket aheadis danger or treasurewhen Body my goodbright dog is deadQuestion, st. 3

My facea negative in the slatewindow,I sitin a litcorridor that racesthrough a darkone.Riding the "A" [1963]

The Holy Spirit upon my left leads my feet without ceasing into the camp of the righteous and into the tents of the free.

I came to parenting the way most of us do - knowing nothing and trying to learn everything.

?ovjek je proklet, i žali za svim putevima kojima nije prošao.

Bila je tiha luka, u ?iji sam mir ulazio slomljen olujom, ali sre?an što se vra?am.

Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ?u pro?i, jer ne vjerujem u neki naro?it red ovoga svijeta. Ne odlu?ujemo, ve? se zati?emo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog odre?enog trenutka, kad nas samo ta prilika ?eka, jedina koja nas može sa?ekati, u toku miješanja. Ne možes je zaobi?i, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potones.

Smrt je preseljenje iz ku?e u ku?u. To nije nestanak ve? drugo ro?enje. Kao što prsne ljuska jajeta kad se pile potpuno razvije, tako do?e vrijeme da se rastave duša i tijelo. Smrt je nužnost u neizbježnosti prelaska u drugi svijet, u kome ?ovjek dostiže svoj puni uspon.

I swear on time, which is the beginning and the end of everything, that everybody is always at lost...

Postoji muka odlu?ivanja, kao i muka ?ekanja, a svijet je zatvoren i otkriva se tek kad u?emo u igru, kad ostvarujemo mogu?nosti. Ni za jednu životnu stazu ne postoji vodi?, svaka je neispitana, neponovljiva, zato je u životu avantura pravilo, a ne izuzetak, jer je putovanje kroz neispitane predjele, koje niko poslije nas ne može ponoviti, sve se staze potiru, uvijek nanovo se stvara nova konfiguracija, uvijek se ukazuje drugi pejzaž, druga klima, za svakog posebno.

Pa u tome i jeste sve - vra?ati se. S jedne ta?ke na zemlji ?eznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te ta?ke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svijet, ne bi imao odakle da po?eš, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne ?ezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da ?ezneš, da voliš.

Stao je u mrtvu vodu. Lijeno je mislio: more - staza bez prepreka, put bez granica, majka širine, otac slobodnog lutanja. Oti?i ?e morem u nepoznato. Jednom. Ostavi?e ovu vrelu kamenu liticu na kojoj i gušter izdiše, i ovu sprženu tvrdu travu bez sokova, oko koje se samo guje uvijaju, i ovu ružnu ku?u u kojoj radost zamire, i ovaj mrtvi kraj u kojem plemenitosti nema, ni ljubavi, ni želje ?ak.

Ne meni, ne više, ništa mi se ne bi moglo desiti ma šta da se desi, siguran sam u to. Jedan dio mog života se završio, a drugi još nije po?eo.

I to neprestano kruženje, sa jednom ta?kom na zemlji koja odre?uje smisao tom kretanju, koja ga ?ini odlaženjem i vra?anjem a ne lutanjem, zna?ilo je za njega stvarnu ili zamišljenu slobodu, što je svejedno, na kraju krajeva. - Bez te ta?ke, za koju si vezan, ne bi volio ni drugi svijet, ne bi imao kud da odeš, jer ne bi bio nigdje.

As she drifted back up to Harlem alone on the bus, she did not think about what RayShawn had said, how he had looked, what she had felt. She erased the details from her memory as the streets scrolled by beyond the window. Block by block, she planned a translation of herself.

we'll take it step by step. Don't worry about what tomorrow will bring. With God's guidance, tomorrow will take care of itself.

I see his eyes where petals part tired, remote, another coast.

Every path leads to the same god.

smoke, spattered with grey-black debris, coming faster and thicker, eager to escape the brick maw and billow across the unbroken sky. 'Go on...go!' Tania said, exhilarated, raising her arms above her, scattering the sparrows from the trees, who fluttered through the grey snow and beyond it, singing their journey as they flew.

I skim through time and space at the speed of thought. The unknown is my prey, I bring it to earth in a single exquisite bound.

We couldn't believe our luck, and for a little while it felt like we were on some big train rolling down a hill, and all we cared about was how great it felt to be going fast.

To cheer us up on our first day on the road I made jam sandwiches for breakfast and they tasted hopeful.