Quotes About Life

Ne daš mi da spavam - rekao sam, tobože prijekorno, a ništa drugo nisam želio, ni ljepše, ni draže, nikad, u životu.

Rat je surova ali poštena borba, kao me?u životinjama. Život u miru je surova borba, ali nepoštena, kao me?u ljudima. Razlika je ogromna.

Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ?u pro?i, jer ne vjerujem u neki naro?it red ovoga svijeta. Ne odlu?ujemo, ve? se zati?emo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog odre?enog trenutka, kad nas samo ta prilika ?eka, jedina koja nas može sa?ekati, u toku miješanja. Ne možes je zaobi?i, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potones.

Ljudi su zla djeca. Zla po ?inu,djeca po pameti. I nikada ne?e biti druga?iji.

Smrt je preseljenje iz ku?e u ku?u. To nije nestanak ve? drugo ro?enje. Kao što prsne ljuska jajeta kad se pile potpuno razvije, tako do?e vrijeme da se rastave duša i tijelo. Smrt je nužnost u neizbježnosti prelaska u drugi svijet, u kome ?ovjek dostiže svoj puni uspon.

Oborio sam pogled. Nikad ?ovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo što je prošlo. Ali zašto se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona važna, ta daleka, sje?anje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti druk?ije, pa i ovo što me boli. Odlazi, sjenko, ništa nije moglo biti druk?ije, i našlo bi se nešto drugo da boli. Ne može biti druk?ije pa da bude bolje u ljudskom životu.

O, bože nepravedni, šta ?eš još navaliti na moju glavu! Nije ni najpametnija, ni najgluplja. Toliki krivi i nekrivi prožive život neprestano zijevaju?i. Zašto baš mene izabra da mi nikad ne bude dosadno? I uvijek moram da rješavam nerješive zadatke, kao tre?i brat u pri?i. A volio bih da mi malo bude i dosadno, i lako, i glatko, i da mirno spavam ljetni dan do podne, i da se budim bez misli i bez muke, i da ne mislim na sutrašnji dan sa strahom.

Fear is flooding over me, like water. The living know nothing. Teach me, dead ones, how to die without fear, or at least without horror. Because death is senseless, as is life.

Najve?a mudrost u životu je da ?ovjek prona?e pravu ludost.

Postoji muka odlu?ivanja, kao i muka ?ekanja, a svijet je zatvoren i otkriva se tek kad u?emo u igru, kad ostvarujemo mogu?nosti. Ni za jednu životnu stazu ne postoji vodi?, svaka je neispitana, neponovljiva, zato je u životu avantura pravilo, a ne izuzetak, jer je putovanje kroz neispitane predjele, koje niko poslije nas ne može ponoviti, sve se staze potiru, uvijek nanovo se stvara nova konfiguracija, uvijek se ukazuje drugi pejzaž, druga klima, za svakog posebno.

Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog. Pa ipak to ?inim, makar samo zato da još jednom pomenem ?ovjeka koji je unio toliko radosti u moj život.

Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.

Life is larger than any principle. Morality is an idea, but life is what we live. How can we fit it into this idea without damaging it? More lives have been ruined in attempts to prevent sin than because of sin itself.

Life is larger than any principle. Morality is an idea, but life is what we live. How can we fit it into this idea without damaging it? More lives have been ruined in attempts to prevent sin than because of sin itself." "Should we live in sin then?" "No. But prohibiting it doesn't help at all. It creates hypocrisy and spiritual cripples." "So what should we do?" "I don't know.

Do kraja života upoznava?u ljude, a nikad ih upoznati ne?u, uvijek ?e me zbunjivati neobjasnjivoš?u postupka.

Iz njega je izlazilo znanje kao rijeka, kao potop, zatrpavala su te imena, zbivanja, strah te hvatao od gužve što je u tom ?ovjeku živjela kao da sad postoji, kao da to nisu aveti i sjenke ve? živi ljudi koji neprestano djeluju, u nekoj strašnoj vje?nosti postojanja.

Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko ?ovjek sam sebi.

Uko?ila mi se ruka kojom držim pero, svije?a tiho kašljuca i prska sitnim varnicama brane?i se od smrti, a ja gledam u duge redove slova, u nišane misli, i ne znam jesam li ih ubio ili oživio.

Sve ce proci. Ali, kakva je to utjeha? Proci ce i radost, proci ce i ljubav, proci ce i zivot. Zar je nada u tome da sve prodje?

Moja molitva i moja pokora, moj život i moja smrt, sve to pripada Bogu, stvoritelju svijeta. Ali moja žalost pripada meni.

Ova zena je cudljiva, vjeciti april, vesela je pa tmurna, pricljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu pa je ne odredjuje dan vec trenutak, slucajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu, razdragana kad pomisli da ce biti. Obicna je samo kad zaboravi.

Od Bosanca se može svemu nadati. Godinama živi kao pametan ?ovjek, a onda sve u?ini da bi dokazao da je budala.

Verovala sam u nešto. U život, u tebe, u decu, u nešto nepoznato što ?e biti lepo, u neku nadu, svejedno u šta. Starost je ružna najviše zato što nam uzme sposobnost da u nešto verujemo.

Ne voliš ljude? -Ljudi su kona?no izdijeljeni, niko nam ne može pomo?i, ponekad se pravimo da to ne znamo, ili zaboravljamo jer nam izgleda nemogu?e, ne mirimo se ali je tako. Neka idu do ?avola. -Ni život ne voliš? -Ostavi me na miru! Šta ho?eš da volim? Slaganje varke na varku, davno sam negdje pro?itao. I smijao se. Sad se ne smijem. Nije veseo taj tvoj život.