Quotes About Memory

A man didn't easily forget his last first kiss.

Vivre (tel que je l'entends) c'est exister dans une certaine conception du temps. Mais se rappeler c'est se défaire de la notion du temps. Chaque souvenir, aussi lointain soit-il, a lieu "maintenant", au moment où il apparaît dans l'esprit. Plus on se souvient d'une chose, plus le cerveau a la possibilité d'affiner l'expérience originale, car un souvenir ne se visionne pas, il se recrée.

Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se merio onim što više ne postoji. Ovako se mešaju utvare i život, pa nema ni ?istog se?anja, ni ?istog života.

Živimo na zemlji samo jedan dan ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer ko oprosti on je najve?i. A znam zaboraviti ne mogu.

Oborio sam pogled. Nikad ?ovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo što je prošlo. Ali zašto se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona važna, ta daleka, sje?anje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti druk?ije, pa i ovo što me boli. Odlazi, sjenko, ništa nije moglo biti druk?ije, i našlo bi se nešto drugo da boli. Ne može biti druk?ije pa da bude bolje u ljudskom životu.

Najbolje je zaboraviti, da umre ljudsko sje?anje na sve što je ružno, i da djeca ne pjevaju pjesme o osveti.

Ne vrijedi pri?ati o strašnom ubijanju, o ljudskom strahu, o zvjerstvima i jednih i drugih, ne bi trebalo pamtiti, ni žaliti, ni slaviti. Najbolje je zaboraviti, da umre ljudsko sje?anje na sve što je ružno, i da djeca ne pjevaju pjesme o osveti.

When I came back, they gave me blank looks. Some said, 'I don't think I've seen you for days.' Some not even that. And I'd been away for ten years!

Strašno je proživeti vek kao anoniman i potpuno neopažen ?ovek; nikakva odjeka od tebe nema, jednak si kamenu ili ba?enoj grani kraj puta. Niko te zapamtiti ne?e. Jer ve? za tvoga života pitaju: ko je taj Ivan Mari?? Šta je u?inio?

People easily forget what they're not proud of.

We should kill our pasts with each passing day. Blot them out, so that they will not hurt. Each present day could thus be endured more easily, it would not be measured against what no longer exists. As things are, spectres mix with our lives so that there is neither pure memory nor pure life. They clash and try to strangle each other, continually

Ostala su mu za opravdanje i utjehu samo tri razloga: sudbina koja je ja?a od nas, njegovo pravovremeno upozorenje da se ?uvam ?avola u sebi, i nada da ?u mu na kraju re?i grubu rije?. Sa?uva?e je u srcu kao hamajliju, u sje?anju kao lijek, u savjesti kao opravdanje. (…) Ali mu ne dam zadovoljstvo da se opere mojom grubom rije?i, toliko nije zaslužio.

Tajna se duže pamti nego jasna istina.

Ostani ve?eras kod mene - kaže kao da se brani od ne?ega, od prazne sobe, od usamljenosti, od misli na vrijeme što je prošlo.

A onda mi je došlo do svijesti da je opasno i ovo radosno posmatranje, nisam se više osje?ao nadmo?an, ni skriven, oživjelo je nešto neželjeno u meni. Nije to bila strast, ve? možda gore od toga: uspomena.

U po?etku ljubav, u životu mržnja, na kraju sje?anje.

Vrijeme uporno glo?e ?ovjeku misao, i od nje ostaje kostur, blijeda uspomena bez pravog sadržaja.

i sve pomalo li?i na onu nekadašnju no?, izdvojenu iz drugih, obilježenu tajnom. Sve je bilo, a opet li?i na san, ni na ?emu ne mogu da se zaustavim jer ništa ne znam, a držim se sje?anja, uporno. Nijednog putokaza nemam za traženje i zadovoljavam se onim što je bilo, od toga je u meni ostao pun osje?aj, neistrošen i nezadovoljen, i ostao je nekakav sanjarski miris, druga dimenzija, mogu?nost izvan onoga što se obi?no dešava.

Ljudi lako zaboravljaju ono cime se ne ponose.

nous n'allons pas ensevelir la dépouille de cet homme pour proclamer son innocence, nous ferons plus : nous sèmerons ces ossements en souvenir d'une injustice. Qu'il en germe ce que Dieu décidera.

Nikakva traga od njega nema više na svijetu. Sve što je ostalo to je u meni.

As she drifted back up to Harlem alone on the bus, she did not think about what RayShawn had said, how he had looked, what she had felt. She erased the details from her memory as the streets scrolled by beyond the window. Block by block, she planned a translation of herself.

In the poem, there is always that present moment which is terribly important through which memory works.

My original inspiration was my mom: a few years after the death of my dad, she started dating one my teachers!