Quotes About Existence

Živi ništa ne znaju. Pou?ite me, mrtvi, kako se može umrijeti bez straha, ili bar bez užasa. Jer, smrt je besmisao, kao i život.

Sve je bilo mogu?e, a ništa se nije ostvarivalo.

Bez te ta?ke, za koju si vezan, ne bi volio ni drugi svijet, ne bi imao kud da odeš, jer ne bi bio nigdje.

Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ?u pro?i, jer ne vjerujem u neki naro?it red ovoga svijeta. Ne odlu?ujemo, ve? se zati?emo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog odre?enog trenutka, kad nas samo ta prilika ?eka, jedina koja nas može sa?ekati, u toku miješanja. Ne možes je zaobi?i, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potones.

I swear on time, which is the beginning and the end of everything, that everybody is always at lost...

Strašno je proživeti vek kao anoniman i potpuno neopažen ?ovek; nikakva odjeka od tebe nema, jednak si kamenu ili ba?enoj grani kraj puta. Niko te zapamtiti ne?e. Jer ve? za tvoga života pitaju: ko je taj Ivan Mari?? Šta je u?inio?

It became clear to me how men die. I saw that it is not so hard. Or easy. It is nothing. One just starts living less and less, being less and less, thinking, feeling and knowing less and less. The rich flow of life dries up, and only a thin thread of uncertain consciousness remains, more and more meager, more and more insignificant. And then nothing happens, there is not anything, there is nothing. And nothing matters—it is all the same.

Iz njega je izlazilo znanje kao rijeka, kao potop, zatrpavala su te imena, zbivanja, strah te hvatao od gužve što je u tom ?ovjeku živjela kao da sad postoji, kao da to nisu aveti i sjenke ve? živi ljudi koji neprestano djeluju, u nekoj strašnoj vje?nosti postojanja.

Uko?ila mi se ruka kojom držim pero, svije?a tiho kašljuca i prska sitnim varnicama brane?i se od smrti, a ja gledam u duge redove slova, u nišane misli, i ne znam jesam li ih ubio ili oživio.

Svijet ne spava, svijet nikada sav ne spava, ?ini mi se da nisam sam.

If anyone considers this strange, or even unlikely, I can only say that the truth is something very strange, and we convince ourselves that it does not exist because we are ashamed of it, as we are of a leprous child, although in this manner the truth is not rendered less alive or less truthful. We usually beautify our thoughts and hide the vipers that slither within us. If we hide them, do they not exist?

žele?i da te vidim cijelu a ne o?ekuju?i da je to mogu?e, iako sam znao da postojiš

Kunem se vremenom, koje je po?etak i završetak svega, da je svako uvijek na gubitku.

Hiljadu ne?ijih sre?nih ?asaka bi?e kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tu?ih ljubavi bi?e kao ova, ali ova nikad više.

U stvari, reda se malo i plaši, red je kona?nost, tvrdi zakon, umanjivanje broja mogu?ih životnih oblika, lažno uvjerenje da vladamo životom, a život se sve više otima, sve nam više izmi?e što ga više stežemo.

Vrijeme uporno glo?e ?ovjeku misao, i od nje ostaje kostur, blijeda uspomena bez pravog sadržaja.

Ljudi zive mirno, a umiru naglo.

Saznao sam, i osje?ao sam se kriv, da je život beskrajno raznovrstan i u zlu i u dobru.

Sve što nam se dešava, nije stvarnost, ve? naš san o stvarnosti. Kakva je onda ta stvarnost, i da li postoji? Ili je sam san stvarnost? Ko nas to drži u snu, i ko nas budi? Je li smrt bu?enje? Je li život u smrti?

Zivot je siri od svakog propisa. Moral je zamisao, a zivot je ono sto biva.

I strained to hear a voice from that stone, or grave, as if beneath it were hidden the secret of life and death. I sat on the cliff's edge, above the endless forests and crags and listened to the snakelike hissing of the mountain wind, in a twofold wasteland of loneliness and nonexistence, like the ancient corpse under the slab.

No one can define or measure justice, democracy, security, freedom, truth, or love. No one can define or measure any value. But if no one speaks up for them, if systems aren't designed to produce them, if we don't speak about them and point toward their presence or absence, they will cease to exist.

She said that the issues were no longer so important to her and it was life itself that counted most of all.

Trees have no elsewhere.