Quotes About Resilience

Ne treba ?ovjek da se pretvori u svoju suprotnost. Sve što u njemu vrijedi, to je ranjivo. Možda nije lako živjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, bi?e još gore. A željeti snagu i bezosje?ajnost, zna?i svetiti se sebi zbog razo?arenja. I onda, to nije izlaz, to je dizanje ruku od svega što ?ovjek može da bude. Odricanje svih obzira je prastari strah, davna suština ljudskog bi?a koje želi mo?, jer se boji.

Opet sam sam. Možda je i najbolje tako, ne o?ekuješ pomo? i ne bojiš se izdaje. Sam. U?init ?u sve što mogu, ne uzdaju?i se u podršku koje nema, i onda je moje sve što postignem, i zlo i dobro.

Ljudi su nepravedni, izigravaju naše povjerenje i ostavljaju nas kad nam je teško, potrebni smo im samo neošte?eni i jaki.

I'm slowly becoming a repository for decomposing sorrows, regrets, ignored injustice, and forgotten promises. I can still feel its stench. But when I get accustomed to it, I will call it experience.

Ništa nemam osim uvjerenja da sam ?astan, ako i to izgubim, bit ?u ruševina.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu rije? kaže. Kako onda misliš živjeti?

Suviše je jaka i isklju?iva, kao i ja, samo ne žuri da to pokaže, tiha je i uporna, uvjerena da ?e biti onako kako ona ho?e. Njen otpor nije pobuna ve? strpljivo zauzimanje položaja, ne za trenutak, ve? za dugo vrijeme.

O, bože nepravedni, šta ?eš još navaliti na moju glavu! Nije ni najpametnija, ni najgluplja. Toliki krivi i nekrivi prožive život neprestano zijevaju?i. Zašto baš mene izabra da mi nikad ne bude dosadno? I uvijek moram da rješavam nerješive zadatke, kao tre?i brat u pri?i. A volio bih da mi malo bude i dosadno, i lako, i glatko, i da mirno spavam ljetni dan do podne, i da se budim bez misli i bez muke, i da ne mislim na sutrašnji dan sa strahom.

Ja, crv, sitan i nevažan, šta sam mogao u?initi njima, slonovima? Kakvu sam im štetu mogao nanijeti? Ja sam pesnica koja je udarila u zid. Ja sam udarac koji boli onoga koji udara. Ja sam mali ?ovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih što se usu?ujem da mislim. Ja, ludi vrabac, pošao sam jastrebu u pohode. Jedva sam izvukao živu glavu.

Gonila me moja preostala selja?ka upornost i nemilosrdno jasna misao o potrebi da se branim. Moram. Idi naprijed, poslije umri!

Onda je otac rekao: pamti, nesre?a je što kod nas niko ne misli da je na pravom mjestu, i svako svakome je mogu?i suparnik; ljudi preziru one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; navikni se na prezir ako želiš mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu. Ali ne ulazi u okršaj ako nisi siguran da ?eš oboriti protivnika. Ne upiri prstom na tu?e nepoštenje ako nisi dovoljno jak da to ne moraš dokazivati.

Ne želim da posjedujem, ne želim da upravljam. Želim samo neko blago lice, malo povjerenja, koju utješnu rije?, toplu ruku, ispruženu da me prihvati kad posrnem. Da ne dozvoli da padnem.

Opet sam sam. Možda je i najbolje tako, ne o?ekuješ pomo? i ne bojiš se izdaje. Sam. U?ini?u sve što mogu, ne uzdaju?i se u podršku koje nema, i onda je moje sve što postignem, i zlo i dobro.

Pri?a o životu: ako se tužimo kako nam je teško, klonu?emo; ako kažemo životu: izdrža?u, ne?es me slomiti, muka postaje lakša.

Nai?e jedan trenutak kad ?ovjek postane kona?no svjestan gubitka, kad više ne može da bude hrabar. Ili kad može da bude samo hrabar.

Life always sinks downward. It takes effort to avoid that.

No one values their life less than a young man, and then later, the older he gets and the less reason he has for living, the more he clings to life.

Ljudi ne vole zlo, pa ipak ga podnose. Kad bi zlo i surovost bili dovoljno pametni da znaju granicu do koje smiju da se name?u, da ne izazivaju ogor?enje, dugo bi trajali. Ružna je to misao, ali izgleda da je ta?na, ljudi se teško pokre?u dok mogu da žive podnošljivo, tek kad im postane suviše teško, kad po?nu da tonu, po?inju da misle i da se otimaju.

Chance decided my fate and the path my life took, and most often I was faced with a fait accompli, and fell into one of the possible currents; only a different chance could cast me into another. You could neither avoid it nor refuse it. It was yours, like the water you fell into. And you'd either sink or swim.

Bolje se držati nebeskih mera, nego obi?nih, ovdašnjih. Neuspjesi te ne uznemiruju, uvijek ra?unaš na beskrajno vrijeme, opravdanje je u razlozima izvan tebe. Li?ni gubitak postaje manje važan. I bol. I ?ovjek. I današnji dan. Sve se produžava na trajanje, bezli?no i ogromno, pospano tromo i sve?ano ravnodušno. Kao more: ne može da žali bezbrojne smrti što se u njemu neprestano dešavaju.

Ali ta slabost, i taj strah pred neslu?enim teško?ama, ta želja da se legne i umre, da se odustane i primi sudbina, ne smiju sad da me zaustave. Nikakav zamor ni klonulost ne mogu me sprije?iti da izvršim obavezu. Moram. Idi naprijed, poslije umri.

Ljubav je ipak ja?a od svega.

If a sparrow cannot swallow the mouthful of the Anka-bird, it will still eat as much as it can. You cannot scoop up the whole sea with a jug, but whatever you scoop up is also the sea.

A izgledao sam miran. Na to se ?ovjek navikne.