Quotes About Isolation

Usamljen me?u grobovima, zaboravio sam na mržnju. Vratila mi se kad sam prišao ljudima.

Opet sam sam. Možda je i najbolje tako, ne o?ekuješ pomo? i ne bojiš se izdaje. Sam. U?init ?u sve što mogu, ne uzdaju?i se u podršku koje nema, i onda je moje sve što postignem, i zlo i dobro.

Pusto mi je u duši. Prazno mi je srce.

Li?im na usamljenog samrtnika što okrvavljenim noktom urezuje u stijenu znak o sebi.

Znao sam da je sve moje dovedeno u pitanje. Sve — to je veoma neodre?eno, ali i veoma stvarno. To je izgubljenost i bespu?e, to je ispadanje sa životne staze a druga ne postoji, to je osje?anje užasa bez imena, zbog praznine i gluhog prostora što bi se mogao stvoriti oko tebe.

Opasno je kad se ?ovjek na?e sâm, okružen tišinom tu?eg neprisustva, više je strahova i ?udnih razgovora sa sobom. Samo, kako da ti to sve kažem? I kako da objasnim sebi, tebe se to ne ti?e, što nekad teško podnosim ovu usamljenost, a nekad mi je draža od svega, ne bih je dao nizašto.

Opet sam sam. Možda je i najbolje tako, ne o?ekuješ pomo? i ne bojiš se izdaje. Sam. U?ini?u sve što mogu, ne uzdaju?i se u podršku koje nema, i onda je moje sve što postignem, i zlo i dobro.

Zbog nje, isklju?ive, i ljudi su mi postali bliži.

Ni bol ne osje?am, samo prazninu. Zašto je ne zatrpati?

U mraku, u magli, u kricima i zvižducima, u o?ajanju kojem nisam nalazio razlog, u toj dugoj no?i nesna, u crnom strahu koji nije od neprijatelja, ve? od ne?ega od mene, rodio sam se ovakav kakav sam, nesiguran u sve svoje i u sve ljudsko.

i ljeto se ohladilo, a mi smo se krili mrakom, ne žele?i da iko sazna koliko smo postali potrebni jedno drugome. A svi su znali. Sve više sam s njom, i kad sam sam.

Svijet ne spava, svijet nikada sav ne spava, ?ini mi se da nisam sam.

no one could take her away from me alive; I held her pinned to the ground in that beastly grip. The river became silent; the only sound was that of bells within me, unknown and unrung until then, all of my bells, as if they were sounding an alarm. People would gather around; they did not concern me; they did not exist. Oh, my dream, which has become a victim.

Ne voliš ljude? -Ljudi su kona?no izdijeljeni, niko nam ne može pomo?i, ponekad se pravimo da to ne znamo, ili zaboravljamo jer nam izgleda nemogu?e, ne mirimo se ali je tako. Neka idu do ?avola. -Ni život ne voliš? -Ostavi me na miru! Šta ho?eš da volim? Slaganje varke na varku, davno sam negdje pro?itao. I smijao se. Sad se ne smijem. Nije veseo taj tvoj život.

?utala je, pribijena uz mene, kao da traži zaštitu. Preboljevala je što su je njeni napustili. Navikavala se na mene. Sad nikoga nemamo, ni ona ni ja, ho?emo li biti dovoljni jedno drugome?

Ho?u da budem ?ovjek, borite se sa mnom ljudski! Uzalud... Prazan prostor oko mene sve je pustiji, moja smiješna pobuna sve tiša.

Tada mi je padala na um ?udna, obeshrabruju?a misao da je u teškom položaju ?ovjek koji je duhovno razvijeniji od drugih, ukoliko ga ne štiti položaj, i strah koji taj položaj daje. Postaje usamljenik: njegova su mjerila druk?ija, i nikome ne koriste a njega izdvajaju.

Ostani ve?eras kod mene - kaže kao da se brani od ne?ega, od prazne sobe, od usamljenosti, od misli na vrijeme što je prošlo.

Nikog ne poznajem, i nemam nikakvih obaveza osim da ostanem neprimije?en. Osje?am se izdvojen, stran, ništa nije moje, i mogu da budem nadmo?an, i surov. Udaljujem ih od sebe, potirem crte lica, gušim glasove do neprepoznavanja, prekidam svaku ljudsku vezu izme?u sebe i njih, posmatram ih obesmišljene, puštam da žive preda mnom bez moje pomo?i, sami sobom, bez mog razumijevanja i podrške, bez mog opravdanja i kritike, bez moga u?eš?a.

Isklju?io sam se, i bio isklju?en, odvojen od svega oko sebe, i svijet je prili?no avetinjski, živ ali ravnodušan. A i ja sam osamostaljen i neprobojan.

Zatvorio sam se, postao opsa?ena tvr?ava o koju su strijele uzalud udarale. Nije mi prijatelj, ili je ?udan prijatelj koji mi sije?e korijenje, potkopava temelje. Nema prijateljstva me?u ljudima koji druk?ije misle.

Usamljenost ra?a misao, misao nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.

?çine kapan?k olmas?n? sadece a?k ortadan kald?rabilirdi. O zaman aralar?ndaki a?k de?il miydi?

Many people hear voices when no-one is there. Some of them are called mad and are shut up on rooms where they stare at the walls all day. Others are called writers and they do pretty much the same thing.