Quotes About Yearning

ljudi nekud idu, vra?aju se, žure, vidim ih iz svoje nesabrane daljine, kao mrave, i znam da bi trebalo da se i ja priklju?im, da budem užurban, da nekud odlazim, da dolazim, da se oko ne?ega trudim, a ne da buljim ovako u tavanicu, u prazninu. Ali ne mogu. Gledam kroz prozor i nastojim da ne mislim na nerješive stvari, ali ne mogu da se oslobodim tereta što me tišti.

Pa u tome i jeste sve - vra?ati se. S jedne ta?ke na zemlji ?eznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te ta?ke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svijet, ne bi imao odakle da po?eš, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne ?ezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da ?ezneš, da voliš.

Ni bol ne osje?am, samo prazninu. Zašto je ne zatrpati?

Da odemo nekud iz ovog grada kada ozdravim? -Kuda? -Svejedno. -Pitala sam te jednom: od ?ega bježiš? -Volio bih da ne budeš toliko razumna, volio bih da mi kažeš: oti?i ?emo. Sigurno ne bismo otišli. Kuda da odemo? Ali bih bio zadovoljan tvojom spremnoš?u da me prihvatiš ma kakav da sam.

Maloprije sam bio siguran da sam joj potreban i da ?e to re?i ne štede?i ponos. Mislio sam da sam nadmo?niji. A sad sam želio da ?ujem bilo šta o sebi, lijepo ili ružno, povoljno ili nepovoljno, ali sam to želio s bijesom, gotovo s mržnjom, osje?aju?i da mi se izmakla, da nisam za nju neophodnost.

And if you'd been healthy and happy, you wouldn't have come home?" "When everything is lost a man seeks refuge, as if he were returning to his mother's womb." "And after that?" "After that he forgets. He's driven to it by his restlessness. He wants to be what he was not, or what he was. He runs away from his fortune and looks for another.

žele?i da te vidim cijelu a ne o?ekuju?i da je to mogu?e, iako sam znao da postojiš

Ho?u da budem ?ovjek, borite se sa mnom ljudski! Uzalud... Prazan prostor oko mene sve je pustiji, moja smiješna pobuna sve tiša.

Ostani ve?eras kod mene - kaže kao da se brani od ne?ega, od prazne sobe, od usamljenosti, od misli na vrijeme što je prošlo.

Idi od mene, odvratna nemo?i, zavaravaš me lažnim slikama rastere?enja, koje nisu ?ak ni želje.

Šta to tražimo u tu?oj zemlji, osim svoje i tu?e nesre?e.

i sve pomalo li?i na onu nekadašnju no?, izdvojenu iz drugih, obilježenu tajnom. Sve je bilo, a opet li?i na san, ni na ?emu ne mogu da se zaustavim jer ništa ne znam, a držim se sje?anja, uporno. Nijednog putokaza nemam za traženje i zadovoljavam se onim što je bilo, od toga je u meni ostao pun osje?aj, neistrošen i nezadovoljen, i ostao je nekakav sanjarski miris, druga dimenzija, mogu?nost izvan onoga što se obi?no dešava.

Stao je u mrtvu vodu. Lijeno je mislio: more - staza bez prepreka, put bez granica, majka širine, otac slobodnog lutanja. Oti?i ?e morem u nepoznato. Jednom. Ostavi?e ovu vrelu kamenu liticu na kojoj i gušter izdiše, i ovu sprženu tvrdu travu bez sokova, oko koje se samo guje uvijaju, i ovu ružnu ku?u u kojoj radost zamire, i ovaj mrtvi kraj u kojem plemenitosti nema, ni ljubavi, ni želje ?ak.

Bez tebe je moja duša gubava, bez tebe moje srce vapi, izgubljeno, bez tebe je moja misao osaka?ena, bez krila.

Puis, titubants, nous émergeâmes de l'ombre épaisse dans une autre moins dense, je compris que c'était la nuit, passagère - ce qui n'est pas éternel est si beau -, la nuit et la pluie d'été, je voulus tendre les mains pour qu'elle me lave de la boue souterraine, pour qu'elle éteigne ma fièvre, mais mes bras pendaient inertes, inutiles.

Nadnio sam se nad njeno lice i gledao duge sjenke trepavica na oblim, mekim jagodicama. Njen dragi lik je odgonio utvare iz sna, i prijete?e o?i iz jave. Imam nju, oni me se ne ti?u.

The fact is, I love him. He's the boy I want and one day he'll be MINE.

The fact is, I love him. He's the boy I want and one day he'll be MINE.

It will hurt. Because deep down, I'll know there was someone.. someone I was supposed to have met. Only I'll never meet him. I'll go through my whole life waiting for him to come along, only he never will. What kind of life is that?

My heart is broken. It really is. All the signs are there. I can't sleep- not even burgers. Every time the phone rings, my pulse leaps... But it's never for me, it's never him.

I want to tell him that everything is a mess, that I hate the in-between space, that my feet ache for the ground, that a very small, very scared part of me wants to touch the sky, and that that is maybe the worst thing of all.

Back then I didn't know what he did exactly, but I knew that's what I wanted--to come home and be as happy as he was

That's it," Piper said. "That's the end." But I knew it wasn't. They'd left out a chapter. The one where the hero comes home to find me gone.

He would like to be held in the arms of this clear-eyed, clear-voiced girl, who seems to be the only creature among all of his acquaintances who cares for something beside self-glorification and the gratification of her own desires.