Quotes from Miroslav Krleža

Krotiteljica zvjeradi u crvenoj galoniranoj husarskoj atili gladila je debelu pospanu zmijurinu pod crvenkastom ispruganom platnenom perinom i ?ula se kiša kako klizi po zelenkastom jedru menažerije a negdje je pjevao jedan limeni žlijeb.

i s njom nije bilo dosadno pijuckati burgundac, razgovarati o tome kako su ljudi glupi, slabi uglavnom, nesretni, slušati jesenji vjetar kako pla?e oko ku?e, plamen kako liže u pe?i, a Jadviga pri?a o ljubavi i o tome kako je ljubav najve?a laž me?u lažima. Jedan jedini put ljubila je u životu, a i to je bilo glupo.

A ljudi kupuju tu plastiku i te sli?ice, pa se igraju time kao djeca. Nije to baš mala stvar, bacati uvijek nove senzacije u gladnu fantaziju špitala. Treba tu osobita metoda da bi se išibali ovi klonuli živci i ova rezignacija.

sve za obraz, a obraz ni za Å¡to! Glavu daj, a obraza ne daj!

I ako ti u ovaj tren ne progovoriš, ako ne progovoriš neposredno, neposredno, iskreno, ja ?u od te tvoje konvencionalnosti poludjeti ovdje, na ovome mjestu! Meni je tako užasno, glava mi je tako strašno ogromna, tako tamna, i sve je u meni tamno, a ti si tako neistinit, tako patvoren, tako hladan, dalek, tako pasivno strašan(...).

misliti u slikama i opajati se mnogolikom izmjenljivoš?u slika.

Osovio se ?ovjek na stražnje noge, prohodao je kao dvonožac, a glupost se vu?e za njim kao sjenka!

Sve zapravo polusan mozga i svijesti.

I mjese?ina može biti pogled na svijet.

Svi smo mi nesretni i treba da se toleriramo! Svi smo mi promašeni i svi smo promašili. Samljeveni smo kao izme?u dva žrvnja... Pa zašto da sa krvavim prstima stupimo u tminu? Skomraka ?e isto tako jesti crvi kao i mene i tebe! Pa bi bilo glavno da poživimo tu gdje jesmo, kako najbolje znamo...

kako je dobro i mudro ne misliti ni o ?emu i mirno udisati taj vlažni šumski sumrak. Sve ostaje na tome: zaviti tijelo što dublje u te sumrake i ta svitanja. Osje?ati oko sebe klokot vrela i miris raslinja i tako ne misliti ništa. Disati.

Kako je ?udno to slijepo kretanje u nama, kako su ljudska tijela tajanstveni galvanski stupovi i kako se svi mi?emo po nekim mra?nim i neshvatljivim zakonima u svome mesu!

Spavati da nam je. Zaspati. Mirno i kona?no. Nestati.

Pojedinac koji ho?e da se uzdigne iznad svojih bližnjih nalik je na kota? na blatnoj cesti: zakotrljao se, ali i zaprljat ?e se!

I ako ti u ovaj tren ne progovoriš, ako ne progovoriš neposredno, neposredno, iskreno, ja ?u od te tvoje konvencionalnosti poludjeti ovdje, na ovome mjestu!

Svejedno sad, prije ili poslije! Zlo je uvijek

I was) slightly suspicious of these babbling children of intellectuals who were themselves babblers, my schoolmates who had already produced the next senile generation . . . I had noticed that behind their masks people were actually unhelpful, cold, brutally indifferent toward everything that at the moment did not fall within the sphere of their immediate interest.

Ja sam, vidite, zgažen. Zašto? Zato jer sam se usudio usprotiviti ljudskoj gluposti...

We know very well what there is under other people's tails, but we cannot live without sniffing.

U civilu ?ak i nerv?ik koga svaka, i najmanja sitnica životna guši u grkljanu i cakle mu se o?i od neke neizrecive tuge.

?ovjek i nije drugo nego posuda puna tu?ih ukusa i užitaka!

Dao sam se zgaziti od glupana jer sam i sam glupan... Da se nisam dao zgaziti, nega da sam pravodobno gazio druge oko sebe, bio bih danas ugledno i poštovano gra?ansko lice!

S ljudima zajedno smrdi, ali je toplo.

ratovi su kao požari koje još nitko nije pogasio, a mogla bi ih pogasiti isklju?ivo sama ljudska pamet na temelju spoznaje da je rat diluvijalno divljaštvo, a da je današnji ?ovjek, ukoliko je to, naime ?ovjek, davno ve? prestao da bude kanibal.