Quotes from Miroslav Krleža

Tko bi mogao objasniti iznenadno sijevanje ljudske misli kada izaziva onu mra?nu grmljavinu srca, koja može u tren oka zavitlati u svijesti ?ovjeka urnebesnu stihiju od vihora, ?esto opasniju i sudbonosniju od ludovanja svih bjesomu?nih oluja slijepe i nerazumne naravi?

Ti si nas mu?il, a ne nau?il.

Život je blatna cesta.

Mutno je sve to u nama, draga moja dobra Beatrice, nevjerojatno mutno.

Slikati zvukove i mirise je nemogu?e, a slike su nezamislive u svoj savršenoj realizaciji bez zvukova i bez mirisa!

?ovjek živi u svojim vlastitim zatvorenim svjetovima, ima svoje vlastite ljepote, sovja vlastita živ?ana razdraženja, intenzivna, a ?esto neobi?no zanosna (i iskreno lijepa), ali tu ljepotu, tu istinitost svog vlastitog (estetskog) zanosa predati drugima, to je teško, a ?esto i neizvedivo. Upravo nemogu?e!

On, narode, sve?e, mu?eni?e! Zašto putuješ u tre?oj klasi? I zašto uop?e putuješ? Zaustavi vlak! Okreni ga da te vozi kamo ti ho?eš. A ne kamo on ho?e. Skreni ga sa kolosijeka - nek' te vozi k sre?i! Što se mu?iš i patiš?

Ali jaha? mora da znade kamo ho?e! To je ono! Jer onda konj vodi, ako jaha? ne drži uzde. Jao jaha?u koga konj vodi! A vas konj vodi, moja gospodo. Vaš konj ide kamo ho?e!

Dobar je glumac onaj kome publika vjeruje da je iskren

Historija radi Å¡irokim potezima, a fresco. Historija slika dekorativno!

?ovjek, taj isti trijumfator nad životinjama, i sam je još uvijek životinja.

Moral neka stvara Å¡tampa

Stolje?a mogu da žive jedno uz drugo stolje?ima, kao dvije strane rase u kavezu: majmuni i papige!

I ptice padaju umorne i ne lete vje?no. Zašto da ljudi neprekidno lebde iznad svog dostojanstva?

Odonda je prošlo ve? mnogo vremena a on nije naslikao ništa poslije ona dva-tri sretna jesenja dana on nije dugo ve? doživio ništa što bi bilo vrijedno da se uop?e doživi vu?e se po kavanama živi me?u ovim dvonošcima koji nose kišobrane i uvijek kada govore govore o ne?em stvarnom o kruhu ili o mesu mi?u ?eljustima i zubalima od kau?uka a sve je jalovo i nema nikakvog višeg razloga za opstanak.

Filip ima potrebu da oslijepi da ogluši da se pretvori sav u gluhonijemu zrakopraznu tminu a ovdje je tako mra?no tako zagušljivo tako sitno kao u kakvoj kutiji sve je zalijepljeno tim kretenskim slikama tim hengelampama tako nisko da bi ?ovjek mogao glavom da probije krov tu nema zraka tu se ne može disati tu samo ?ovjeku srce bije u laktovima pa to je sve nesnosno hermeti?ki zalijepljeno

Gdje nam je dokaz, da naše ''ja'' traje, da smo ''mi'' još uvijek trajno i neprekidno ''mi'', gdje nam je zapravo mjera?

On je heroj po svom juna?kom ''pogledu na svijet''.

I to je baš bilo ono divno u toj stvari: stajati u katastrofi uz jednog ?ovjeka, koji je smion, a ima iza sebe sve i obra?unao je sa svim! S takvom jednom snagom, koja se zanosi njegovom vlastitom snagom, dalo bi se stvarati!

Sve je lapidarno, sve stoji na ne?emu, sve ima svoju podlogu, ukorijenjeno je, sve ima tri dimenzije. Žive?i tako, ?ovjek bi i sam mogao postati trodimenzionalan, vratiti se natrag do Euklida, razviti se natrag do stvarnog dodirivanja tvari i sam se pretvoriti ponovno u tvar!

Jedina stvarala?ka stvarnost jesu isklju?ivo prvotna oskvrnu?a naših osjetila: ?ovjek vidi samo onda kad je nešto ugledao.

Živi i osje?a, kako je dobro biti živ.

Whatever the answer, one senses one thing clearly: the man from whose mind this chaotic vision emanated did not purchase his "outlook on life" in a dime store, but came into this chapel like a meteor and left behind him the smell of cosmic sulphur...And century after century men come here bleating like goats, staring wide eyed at these testimonies of human passion and intelligence...

Godinama živio sam u našem smrdljivom zvjerinjaku gotovo gluhonijem, pritajen i povu?en u sebe kao puž i pravi puzavac (...)