Quotes About Struggle

Nikad ?ovjek ne može tako upropastiti život kao kad želi da ga popravi, a ne zna ni zašto ni kako da ga popravi, niti znam je li to popravljanje ili kvarenje, pogotovo ako izgubim svoj mir.

Ništa nemam osim uvjerenja da sam ?astan, ako i to izgubim, bit ?u ruševina.

Znao sam da je sve moje dovedeno u pitanje. Sve — to je veoma neodre?eno, ali i veoma stvarno. To je izgubljenost i bespu?e, to je ispadanje sa životne staze a druga ne postoji, to je osje?anje užasa bez imena, zbog praznine i gluhog prostora što bi se mogao stvoriti oko tebe.

Pobuna! Je li to samo re?, ili je misao? Ako je misao, onda je moja misao, ili moja zabluda. Ako je zabluda teško meni; ako je istina, teško meni još više.

Oti?i ?u, da te ne gledam, oti?i ?u, da ne mislim na izdaju. - Znaš li kako mi je bilo? Znaš li kako mi je i sad? Oti?i ?u, da te ne mrzim, da mi postane svejedno. Rasuo sam tvoj lik po dalekim putevima, raznije?e ga vjetrovi i sprati kiše, nadam se. U meni ?e ga potrti pozlije?enost.

Grešne misli su kao vjetar, ko ?e ih zaustaviti?

O, bože nepravedni, šta ?eš još navaliti na moju glavu! Nije ni najpametnija, ni najgluplja. Toliki krivi i nekrivi prožive život neprestano zijevaju?i. Zašto baš mene izabra da mi nikad ne bude dosadno? I uvijek moram da rješavam nerješive zadatke, kao tre?i brat u pri?i. A volio bih da mi malo bude i dosadno, i lako, i glatko, i da mirno spavam ljetni dan do podne, i da se budim bez misli i bez muke, i da ne mislim na sutrašnji dan sa strahom.

Ja, crv, sitan i nevažan, šta sam mogao u?initi njima, slonovima? Kakvu sam im štetu mogao nanijeti? Ja sam pesnica koja je udarila u zid. Ja sam udarac koji boli onoga koji udara. Ja sam mali ?ovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih što se usu?ujem da mislim. Ja, ludi vrabac, pošao sam jastrebu u pohode. Jedva sam izvukao živu glavu.

What is the devotion if there is no temptation which is master on their own? The man is not God and his strength is just in that to suppress its nature, if there is nothing to suppress what's the difference?

Mogao sam da mu kažem: ne ti?e te se, ostavi me na miru, ne ulazi u moje skrivene prostore, muka mi je od ljudi koji daju savjete. I to bi bilo najiskrenije.

Gonila me moja preostala selja?ka upornost i nemilosrdno jasna misao o potrebi da se branim. Moram. Idi naprijed, poslije umri!

Ne osvajamo zemlju ve? grumen za svoju stopu ni planinu ve? sliku u svome oku ni more ve? njegovu gibljivu ?vrtsinu i odsjaj njegove površine. Ništa nije naše osim naše vere zato se cvrsto držimo za nju.

Onda je otac rekao: pamti, nesre?a je što kod nas niko ne misli da je na pravom mjestu, i svako svakome je mogu?i suparnik; ljudi preziru one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; navikni se na prezir ako želiš mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu. Ali ne ulazi u okršaj ako nisi siguran da ?eš oboriti protivnika. Ne upiri prstom na tu?e nepoštenje ako nisi dovoljno jak da to ne moraš dokazivati.

ljudi nekud idu, vra?aju se, žure, vidim ih iz svoje nesabrane daljine, kao mrave, i znam da bi trebalo da se i ja priklju?im, da budem užurban, da nekud odlazim, da dolazim, da se oko ne?ega trudim, a ne da buljim ovako u tavanicu, u prazninu. Ali ne mogu. Gledam kroz prozor i nastojim da ne mislim na nerješive stvari, ali ne mogu da se oslobodim tereta što me tišti.

Griješne misli su kao vjetar ko ce ih zaustaviti U cemu je pobožnost ako nema iskušenja koja se savladavaju ?ovjek nije Bog i njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu.

Ni bol ne osje?am, samo prazninu. Zašto je ne zatrpati?

U mraku, u magli, u kricima i zvižducima, u o?ajanju kojem nisam nalazio razlog, u toj dugoj no?i nesna, u crnom strahu koji nije od neprijatelja, ve? od ne?ega od mene, rodio sam se ovakav kakav sam, nesiguran u sve svoje i u sve ljudsko.

Iz njega je izlazilo znanje kao rijeka, kao potop, zatrpavala su te imena, zbivanja, strah te hvatao od gužve što je u tom ?ovjeku živjela kao da sad postoji, kao da to nisu aveti i sjenke ve? živi ljudi koji neprestano djeluju, u nekoj strašnoj vje?nosti postojanja.

Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko ?ovjek sam sebi.

Uko?ila mi se ruka kojom držim pero, svije?a tiho kašljuca i prska sitnim varnicama brane?i se od smrti, a ja gledam u duge redove slova, u nišane misli, i ne znam jesam li ih ubio ili oživio.

Led je pucao i kršio se u meni, ostaju?i zgomilan. Sam sebi sam najve?a prepreka, izgleda: htio sam da pišem o drugima, a mislio sam o sebi neriješenom.

no one could take her away from me alive; I held her pinned to the ground in that beastly grip. The river became silent; the only sound was that of bells within me, unknown and unrung until then, all of my bells, as if they were sounding an alarm. People would gather around; they did not concern me; they did not exist. Oh, my dream, which has become a victim.

And if you'd been healthy and happy, you wouldn't have come home?" "When everything is lost a man seeks refuge, as if he were returning to his mother's womb." "And after that?" "After that he forgets. He's driven to it by his restlessness. He wants to be what he was not, or what he was. He runs away from his fortune and looks for another.

Ne voliš ljude? -Ljudi su kona?no izdijeljeni, niko nam ne može pomo?i, ponekad se pravimo da to ne znamo, ili zaboravljamo jer nam izgleda nemogu?e, ne mirimo se ali je tako. Neka idu do ?avola. -Ni život ne voliš? -Ostavi me na miru! Šta ho?eš da volim? Slaganje varke na varku, davno sam negdje pro?itao. I smijao se. Sad se ne smijem. Nije veseo taj tvoj život.