Quotes About Struggle

We should kill our pasts with each passing day. Blot them out, so that they will not hurt. Each present day could thus be endured more easily, it would not be measured against what no longer exists. As things are, spectres mix with our lives so that there is neither pure memory nor pure life. They clash and try to strangle each other, continually

Nai?e jedan trenutak kad ?ovjek postane kona?no svjestan gubitka, kad više ne može da bude hrabar. Ili kad može da bude samo hrabar.

Ostala su mu za opravdanje i utjehu samo tri razloga: sudbina koja je ja?a od nas, njegovo pravovremeno upozorenje da se ?uvam ?avola u sebi, i nada da ?u mu na kraju re?i grubu rije?. Sa?uva?e je u srcu kao hamajliju, u sje?anju kao lijek, u savjesti kao opravdanje. (…) Ali mu ne dam zadovoljstvo da se opere mojom grubom rije?i, toliko nije zaslužio.

Life always sinks downward. It takes effort to avoid that.

Htio sam da ga pitam, zar do slobode da se do?e nasiljem? Zar se protiv zla mora upotrijebiti zlo? I ko ?e to drugo zlo iskorijeniti? I kako ga zaboraviti? Ali ako to kažem, zamrzi?e me, prezre?e me. Zadrža?u se na poeziji. Ali šta da kažem? I ovdje sam sam, i ovdje sam kriv, i ovdje razbijam zbijeni red, ?vrst kao zid.

Ho?u da budem ?ovjek, borite se sa mnom ljudski! Uzalud... Prazan prostor oko mene sve je pustiji, moja smiješna pobuna sve tiša.

Kunem se vremenom, koje je po?etak i završetak svega, da je svako uvijek na gubitku.

?etrdeset mi je godina, ružno doba: ?ovjek je još mlad da bi imao želja a ve? star da ih ostvaruje.

No one values their life less than a young man, and then later, the older he gets and the less reason he has for living, the more he clings to life.

Zar mislite da ?e ?ovjek posti?i ono što želi?

At that time I was struck by the strange, discouraging thought of how a man who is spiritually more developed than others is in a difficult situation, unless he is protected by his position and the fear that position instills.

Život je izbor a ne sudbina, jer obi?an ?ovjek živi kako mora, a pravi kako ho?e. Život na koji se bez otpora pristaje to je bijedno tavorenje, a izabrani život je sloboda. ?ovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem.

Tada mi je padala na um ?udna, obeshrabruju?a misao da je u teškom položaju ?ovjek koji je duhovno razvijeniji od drugih, ukoliko ga ne štiti položaj, i strah koji taj položaj daje. Postaje usamljenik: njegova su mjerila druk?ija, i nikome ne koriste a njega izdvajaju.

But more and more often I caught myself feeling comfortable in the warmth of the sun, with my readings, with the reflections in the water. Life became ordinary, even beautiful, tranquil. It seemed that I really was forgetting; a quiet reigned within me. But then, unexpectedly, for no apparent reason, unaccompanied by any thoughts that might have summoned it, a fiery stab would pierce through me, like a hidden, torturous pain, like a cramp.

Uvijek ?ovjek ima malo mogu?nosti za izbor. Uglavnom dvije, da strada ?asno ili ne?asno. Ja sam ?astan ?ovjek i izabrao sam ovu drugu. Najgore što smo slobodni da biramo, a mislimo da nismo. Bolje bi bilo da nismo.

Bir koçtan korktum, bir boktan korktum. Ne zaman ya?ayaca??m?

Ljudi ne vole zlo, pa ipak ga podnose. Kad bi zlo i surovost bili dovoljno pametni da znaju granicu do koje smiju da se name?u, da ne izazivaju ogor?enje, dugo bi trajali. Ružna je to misao, ali izgleda da je ta?na, ljudi se teško pokre?u dok mogu da žive podnošljivo, tek kad im postane suviše teško, kad po?nu da tonu, po?inju da misle i da se otimaju.

Mržnja je bila u meni kao mra?na i strašna snaga

Pominjali su samo ono što se njih ticalo, samo što je njih tištalo. A tištalo ih je mnogo šta, nestašica, skupo?a, strah, velike i male nepravde, prazna obe?anja, puste godine, iznevjerene želje, suviše ?este no?i, rane starosti, male ljubavi, velike mržnje, nesigurnost, poniženja, sav onaj jad što se zove život.

Chance decided my fate and the path my life took, and most often I was faced with a fait accompli, and fell into one of the possible currents; only a different chance could cast me into another. You could neither avoid it nor refuse it. It was yours, like the water you fell into. And you'd either sink or swim.

Idi od mene, odvratna nemo?i, zavaravaš me lažnim slikama rastere?enja, koje nisu ?ak ni želje.

U stvari, reda se malo i plaši, red je kona?nost, tvrdi zakon, umanjivanje broja mogu?ih životnih oblika, lažno uvjerenje da vladamo životom, a život se sve više otima, sve nam više izmi?e što ga više stežemo.

Ali ta slabost, i taj strah pred neslu?enim teško?ama, ta želja da se legne i umre, da se odustane i primi sudbina, ne smiju sad da me zaustave. Nikakav zamor ni klonulost ne mogu me sprije?iti da izvršim obavezu. Moram. Idi naprijed, poslije umri.

Ljudi nisu glupi da ne bi vidjeli kako je teško pomiriti svijet i sebe, ni dovoljno pametni da to ne pokušavaju...