Quotes About Reflection

There are days when I wonder why my mom couldn't be here to see this.

All the bad moments were converging, everything at once, like we couldn't hold them off anymore, as though there weren't enough good memories to keep the bad ones from winning.

The idea is, if I can't heal from my art, then how can you heal?

Everything we release with Tool is inspired by our music.

Perhaps my story will allow someone to see their reflection in its muddy waters on some evening when they are lost and looking for shelter in the city at night. I can't guarantee that the reflection will be of much help, or that these papers will offer even a fragile roof over their head. But here between these papers is where the promise lives and breathes.

Vivre (tel que je l'entends) c'est exister dans une certaine conception du temps. Mais se rappeler c'est se défaire de la notion du temps. Chaque souvenir, aussi lointain soit-il, a lieu "maintenant", au moment où il apparaît dans l'esprit. Plus on se souvient d'une chose, plus le cerveau a la possibilité d'affiner l'expérience originale, car un souvenir ne se visionne pas, il se recrée.

Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se merio onim što više ne postoji. Ovako se mešaju utvare i život, pa nema ni ?istog se?anja, ni ?istog života.

Kasno je, sje?anja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemo?ne utjehe i podsje?anja na ono što je moglo da bude, jer što nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo. Vi ste varka koja ra?a nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i ne želim da otjeram jer me razoružava i tihom tugom brani od patnje.

Hiljadu puta se pokaješ za ono što kažeš, rijetko za ono što pre?utiš.

?ovjek je proklet, i žali za svim putevima kojima nije prošao.

Prijateljstvo se ne bira, rekao je, ono biva, ko zna zbog ?ega, kao ljubav. A ništa ja nisam tebi poklonio, ve? sebi.

Oti?i ?u jednom. Kuda? Ma kuda. Kada? Nikada. ?im ?avo preciznosti došapne vrlo odre?ena pitanja, maštanje nestaje. Ostaje tuga. Ostaje život oko nas.

Bila je tiha luka, u ?iji sam mir ulazio slomljen olujom, ali sre?an što se vra?am.

Usamljen me?u grobovima, zaboravio sam na mržnju. Vratila mi se kad sam prišao ljudima.

Živi ništa ne znaju. Pou?ite me, mrtvi, kako se može umrijeti bez straha, ili bar bez užasa. Jer, smrt je besmisao, kao i život.

Najmanje se govori kad te se najviše ti?e.

Nikad ?ovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo što je prošlo.

Oti?i ?u da te ne mrzim da mi postane svejedno. Rasuo sam tvoj lik po dalekim putevima razne?e ih vjetar i sprati kiše nadam se. U meni ?e ga potrti pozlijedenost.

Usamljenost ra?a misao, misao nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu. Ja sam bio daleko od misli na pobunu: samo sam lijeno sanjario.

Ve? dugo se u meni miješa vrijeme i prostor, pa ne znam gdje sam, ni kad se to desilo što mislim. Ne postoje granice, kao u pustinji, kao na nebu, i sje?anja mirno prelaze, smještaju?i se ondje gdje im je zgodnije. Li?e na oblake, svejedno im je gdje su, svejedno im je kad nastanu i kad nestanu. To mi ne smeta, ?ak je ugodno: ne osje?am potrebu da išta razrješavam.

Vidiš, još mislim dobro o tebi, i želim da se ponekad probudiš usred no?i, i da dugo sjediš prekrštenih nogu na postelji, mu?e?i se kajanjem i stidom, zbog mene. Ali, neka ti je bogom prosto, nisi ti birao svoju sitnu dušu, dali su ti je, ne pitaju?i. Došao si na red kad drugih, boljih, više nije bilo.

I'm slowly becoming a repository for decomposing sorrows, regrets, ignored injustice, and forgotten promises. I can still feel its stench. But when I get accustomed to it, I will call it experience.

?uvaj se mržnje, da ne pogriješiš prema sebi i prema ljudima. ?uvaj se žalosti, da ne pogriješiš prema Bogu

Otvorio sam knjigu nasumice i našao na pri?u o Aleksandru Makedonskom.Car je, pri?a se tu, dobio na poklon divne posude od stakla. Poklon mu se veoma svidio, a ipak je sve polupao. -Zašto? Zar nije lijepo? -Pitali su ga. -Baš zato-odgovorio bi on. -Toliko su lijepe, da bi mi bilo teško da ih izgubim. A vremenom bi se jedna po jedna razbijala, i ja bih žalio više nego sad.