Quotes About Introspection

The first time someone shows you who they are, believe them.

My life has been one great big joke A dance that's walked A song that's spoke, I laugh so hard I almost choke When I think about myself.

Art is very tricky because it's what you do for yourself. It's much harder for me to make those works than the monuments or the architecture.

There was something nice about a man who was absorbed by a good book.

Like I am struck by my own brilliance?" "I was going to say maniacal," Harriet replied.

In which they are alone now and there doesn't seem to be anyone around. Sometime

He drank, as a man is wont to do when confronted with his innermost emotions, particularly ones pertaining to the heart.

Others judge you for not what you are, but what they are. Self Judgement is thus more Significant....

Hiljadu puta se pokaješ za ono što kažeš, rijetko za ono što pre?utiš.

Do kraja života upozna?u ljude a nikad ih upoznati ne?u uvijek ?e me zbunjivati neobjašnjivoš?u svojih postupaka.

Usamljen me?u grobovima, zaboravio sam na mržnju. Vratila mi se kad sam prišao ljudima.

Opet sam sam. Možda je i najbolje tako, ne o?ekuješ pomo? i ne bojiš se izdaje. Sam. U?init ?u sve što mogu, ne uzdaju?i se u podršku koje nema, i onda je moje sve što postignem, i zlo i dobro.

Najmanje se govori kad te se najviše ti?e.

Suze mi teku od smeha, ako prestanem da se smejem osta?e samo suze.

Usamljenost ra?a misao, misao nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu. Ja sam bio daleko od misli na pobunu: samo sam lijeno sanjario.

?ovjek doduše naj?eš?e govori radi sebe, ali mora da osjeti odjek svojih rije?i.

ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osje?anjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna ta?na rije?, zato je i tražiš, osje?aš da je negde u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tu?em licu, u tu?em pogledu, kad po?ne da shvata.

Ogra?ujem se, utišavam, slušam muziku. ?udno djeluje na mene, gotovo hipnoti?no, s njom se ne sporim. Ništa joj ne mogu. Nemjerljiva je, sveobuhvatna, strašna po snazi, ne mogu da je odvojim, ne mogu da je doživljavam kao nešto izvan sebe, useljava mi se u krv, dišem njome

Sve sam to ja, isitnjen, sav od komadi?a, od odsjaja, probljesaka, sav od slu?ajnosti, od nerapoznatih razloga, od smisla koji je postojao pa se zaturio, i sada više ne znam što sam u tom kršu.

Li?im na usamljenog samrtnika što okrvavljenim noktom urezuje u stijenu znak o sebi.

Nikad ?ovjek ne može tako upropastiti život kao kad želi da ga popravi, a ne zna ni zašto ni kako da ga popravi, niti znam je li to popravljanje ili kvarenje, pogotovo ako izgubim svoj mir.

Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stalni smo jedan prema drugome, za?u?eno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se više.

Pobuna! Je li to samo re?, ili je misao? Ako je misao, onda je moja misao, ili moja zabluda. Ako je zabluda teško meni; ako je istina, teško meni još više.

Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, osta?e samo suze.