Quotes About Introspection

Najteže se govori o onome što te se najviše ti?e.

Opasno je kad se ?ovjek na?e sâm, okružen tišinom tu?eg neprisustva, više je strahova i ?udnih razgovora sa sobom. Samo, kako da ti to sve kažem? I kako da objasnim sebi, tebe se to ne ti?e, što nekad teško podnosim ovu usamljenost, a nekad mi je draža od svega, ne bih je dao nizašto.

Grešne misli su kao vjetar, ko ?e ih zaustaviti?

O, bože nepravedni, šta ?eš još navaliti na moju glavu! Nije ni najpametnija, ni najgluplja. Toliki krivi i nekrivi prožive život neprestano zijevaju?i. Zašto baš mene izabra da mi nikad ne bude dosadno? I uvijek moram da rješavam nerješive zadatke, kao tre?i brat u pri?i. A volio bih da mi malo bude i dosadno, i lako, i glatko, i da mirno spavam ljetni dan do podne, i da se budim bez misli i bez muke, i da ne mislim na sutrašnji dan sa strahom.

Ja, crv, sitan i nevažan, šta sam mogao u?initi njima, slonovima? Kakvu sam im štetu mogao nanijeti? Ja sam pesnica koja je udarila u zid. Ja sam udarac koji boli onoga koji udara. Ja sam mali ?ovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih što se usu?ujem da mislim. Ja, ludi vrabac, pošao sam jastrebu u pohode. Jedva sam izvukao živu glavu.

Mogao sam da mu kažem: ne ti?e te se, ostavi me na miru, ne ulazi u moje skrivene prostore, muka mi je od ljudi koji daju savjete. I to bi bilo najiskrenije.

People in fact talk most often for their own sake, and with a need to hear the echo of their words.

Opet sam sam. Možda je i najbolje tako, ne o?ekuješ pomo? i ne bojiš se izdaje. Sam. U?ini?u sve što mogu, ne uzdaju?i se u podršku koje nema, i onda je moje sve što postignem, i zlo i dobro.

Najve?a mudrost u životu je da ?ovjek prona?e pravu ludost.

ljudi nekud idu, vra?aju se, žure, vidim ih iz svoje nesabrane daljine, kao mrave, i znam da bi trebalo da se i ja priklju?im, da budem užurban, da nekud odlazim, da dolazim, da se oko ne?ega trudim, a ne da buljim ovako u tavanicu, u prazninu. Ali ne mogu. Gledam kroz prozor i nastojim da ne mislim na nerješive stvari, ali ne mogu da se oslobodim tereta što me tišti.

sve ima svoju suprotnu stranu i ljudski duh, živ i uznemiren poželi da prevrne svaku stvar da joj vidi nali?je pitaju?i se da to možda nije lice

Sve sam to ja, isitnjen, sav od komadi?a, od odsjaja, probljesaka, sav od slu?ajnosti, od neraspoznatih razloga, od smisla koji je postojao pa se zaturio, i sad više ne znam šta sam u tom kršu.

Two genuinely human thoughts are always different, just as two men's palms are." "What's a genuinely human thought?" "One that's usually not told to anyone.

U mraku, u magli, u kricima i zvižducima, u o?ajanju kojem nisam nalazio razlog, u toj dugoj no?i nesna, u crnom strahu koji nije od neprijatelja, ve? od ne?ega od mene, rodio sam se ovakav kakav sam, nesiguran u sve svoje i u sve ljudsko.

Da odemo nekud iz ovog grada kada ozdravim? -Kuda? -Svejedno. -Pitala sam te jednom: od ?ega bježiš? -Volio bih da ne budeš toliko razumna, volio bih da mi kažeš: oti?i ?emo. Sigurno ne bismo otišli. Kuda da odemo? Ali bih bio zadovoljan tvojom spremnoš?u da me prihvatiš ma kakav da sam.

Šta bi prvo savjetovao ?ovjeku kome želiš dobro? - Da se svojim mišljenjem ne izdvaja me?u ljudima s kojima živi. (...) Drugi moj savjet ?ovjeku kome želim dobro bio bi: ne govori uvijek ono što misliš.

Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko ?ovjek sam sebi.

Uko?ila mi se ruka kojom držim pero, svije?a tiho kašljuca i prska sitnim varnicama brane?i se od smrti, a ja gledam u duge redove slova, u nišane misli, i ne znam jesam li ih ubio ili oživio.

I was mistaken. Not because he would have hidden anything from me, but because he was a deep and shadowy well, whose bottom could not be seen easily. And not because he in particular was like that, but because people are like that in general, unfathomable as soon as we get to know them better.

Led je pucao i kršio se u meni, ostaju?i zgomilan. Sam sebi sam najve?a prepreka, izgleda: htio sam da pišem o drugima, a mislio sam o sebi neriješenom.

Dobar ?ovek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo. Nemoj svoj duševni mir narušavati tako što ?es razmišljati o nedostacima drugih. Ako te neko povredi, pre?i preko toga. I budi kao Ruža koja daje miris svima, a ne samo dobrima, ili Drvo koje daje hlad i onome koji želi da ga sase?e." ? Meša Selimovi?

Bože, kakve gluposti ?ovjek govori ponekad, nešto namjerno, nešto nesvjesno, osje?aju?i da mu trenutak prisnosti dopušta da ne bude oprezan prema sebi. Ali taj osje?aj vara, trenutak prisnosti je želja, drugi ga ne prihvata.

Htio sam da ga pitam, zar do slobode da se do?e nasiljem? Zar se protiv zla mora upotrijebiti zlo? I ko ?e to drugo zlo iskorijeniti? I kako ga zaboraviti? Ali ako to kažem, zamrzi?e me, prezre?e me. Zadrža?u se na poeziji. Ali šta da kažem? I ovdje sam sam, i ovdje sam kriv, i ovdje razbijam zbijeni red, ?vrst kao zid.

But more and more often I caught myself feeling comfortable in the warmth of the sun, with my readings, with the reflections in the water. Life became ordinary, even beautiful, tranquil. It seemed that I really was forgetting; a quiet reigned within me. But then, unexpectedly, for no apparent reason, unaccompanied by any thoughts that might have summoned it, a fiery stab would pierce through me, like a hidden, torturous pain, like a cramp.