Quotes from Meša Selimovi?

Rekao je: Nisu za griješnicima plakali ni nebo ni zemlja. A ja sam mislio: teško ?ovjeku ako su mu mjera nebo i zemlja.

Everyone says love hurts, but that is not true. Loneliness hurts. Rejection hurts. Losing someone hurts. Envy hurts. Everyone gets these things confused with love, but in reality love is the only thing in this world that covers up all pain and makes someone feel wonderful again. Love is the only thing in this world that does not hurt.

Ljudi preziru sve one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; Navikni se na prezir ako želis mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu...

Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se merio onim što više ne postoji. Ovako se mešaju utvare i život, pa nema ni ?istog se?anja, ni ?istog života.

Kasno je, sje?anja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemo?ne utjehe i podsje?anja na ono što je moglo da bude, jer što nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo. Vi ste varka koja ra?a nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i ne želim da otjeram jer me razoružava i tihom tugom brani od patnje.

Dobar ?ovjek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo. Nemoj svoj duševni mir narušavati tako što ?eš razmišljati o nedostacima drugih. Ako te neko povrijedi, prije?i preko toga. I budi kao Ruža koja daje miris svima, a ne samo dobrima, ili Drvo koje daje hlad i onome koji želi da ga sasije?e.

Krijemo ljubav, tako je i ugušimo. Šteta.

Boj se ovna, boj se govna, a kada ?u živjeti?

Možda bi trebalo da ih mrzim ali ne mogu. Ja nemam dva srca jedno za mržnju drugo za ljubav. Ovo što imam sad zna samo za tugu. Moja molitva i moja pokora moj život i moja smrt sve to pripada Bogu stvoritelju svijeta. Ali moja žalost pripada meni.

Hiljadu puta se pokaješ za ono što kažeš, rijetko za ono što pre?utiš.

?ovjek je proklet, i žali za svim putevima kojima nije prošao.

Ljubav je jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati, ni tražiti joj razlog.

Nije ?ovjek ono što misli, ve? ono što ?ini.

Do kraja života upozna?u ljude a nikad ih upoznati ne?u uvijek ?e me zbunjivati neobjašnjivoš?u svojih postupaka.

Samo izvolite, poslužite se mojom dobrotom, trošite moju iskrenost, hranite svoj ego mojom ljubavlju, gužvajte moje emocije kao staru hartiju, uzalud vam trud. Ne?ete postati bolji, ne?ete postati ja, jer treba vam i duša. A nju mi ne možete uzeti, i sve dok je imam, ostat ?u ?ovjek.

Prijateljstvo se ne bira, rekao je, ono biva, ko zna zbog ?ega, kao ljubav. A ništa ja nisam tebi poklonio, ve? sebi.

Živimo na zemlji samo jedan dan ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer ko oprosti on je najve?i. A znam zaboraviti ne mogu.

Oti?i ?u jednom. Kuda? Ma kuda. Kada? Nikada. ?im ?avo preciznosti došapne vrlo odre?ena pitanja, maštanje nestaje. Ostaje tuga. Ostaje život oko nas.

?uvala me, i pored svega, onakvog kakav sam bio u njenim snovima. ?arobnja?ki me sastavljala od razbijenih komada, možda i ne prime?uju?i pukotine

Bila je tiha luka, u ?iji sam mir ulazio slomljen olujom, ali sre?an što se vra?am.

Usamljen me?u grobovima, zaboravio sam na mržnju. Vratila mi se kad sam prišao ljudima.

Ne treba ?ovjek da se pretvori u svoju suprotnost. Sve što u njemu vrijedi, to je ranjivo. Možda nije lako živjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, bi?e još gore. A željeti snagu i bezosje?ajnost, zna?i svetiti se sebi zbog razo?arenja. I onda, to nije izlaz, to je dizanje ruku od svega što ?ovjek može da bude. Odricanje svih obzira je prastari strah, davna suština ljudskog bi?a koje želi mo?, jer se boji.

Slušaj - kažem joj - govorim ozbiljno: Hajde da se vjen?amo. Ne?eš mnogo dobiti. Šašav sam, nesre?an, ?esto neprijatan, u životu sigurno ne?u daleko dotjerati, ali ?u te voljeti! Ako ti je to dovoljno, pristani.

Žena je uvijek zanimljiva kad je zaljubljena tada je pametnija odlu?nija ljupkija nego ikad. Muškarac je rastresen ili grub ili nerazmišljen ili pla?ljivo nežan.