Quotes from Meša Selimovi?

ljudi nekud idu, vra?aju se, žure, vidim ih iz svoje nesabrane daljine, kao mrave, i znam da bi trebalo da se i ja priklju?im, da budem užurban, da nekud odlazim, da dolazim, da se oko ne?ega trudim, a ne da buljim ovako u tavanicu, u prazninu. Ali ne mogu. Gledam kroz prozor i nastojim da ne mislim na nerješive stvari, ali ne mogu da se oslobodim tereta što me tišti.

Kako su ljudi nesavršeni! U svemu! Ne mogu da žive sami, postoje samo kao jedna polovina. Drugu traže, u ženi, u drugom ?ovjeku, u laži. Potrebna mu je ta druga polovina, a ništa ne za o njoj.

Nemamo prava da i od koga zahtijevamo da brine naše brige.

sve ima svoju suprotnu stranu i ljudski duh, živ i uznemiren poželi da prevrne svaku stvar da joj vidi nali?je pitaju?i se da to možda nije lice

Sve sam to ja, isitnjen, sav od komadi?a, od odsjaja, probljesaka, sav od slu?ajnosti, od neraspoznatih razloga, od smisla koji je postojao pa se zaturio, i sad više ne znam šta sam u tom kršu.

Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog. Pa ipak to ?inim, makar samo zato da još jednom pomenem ?ovjeka koji je unio toliko radosti u moj život.

Griješne misli su kao vjetar ko ce ih zaustaviti U cemu je pobožnost ako nema iskušenja koja se savladavaju ?ovjek nije Bog i njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu.

Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.

When I came back, they gave me blank looks. Some said, 'I don't think I've seen you for days.' Some not even that. And I'd been away for ten years!

Strašno je proživeti vek kao anoniman i potpuno neopažen ?ovek; nikakva odjeka od tebe nema, jednak si kamenu ili ba?enoj grani kraj puta. Niko te zapamtiti ne?e. Jer ve? za tvoga života pitaju: ko je taj Ivan Mari?? Šta je u?inio?

Life is larger than any principle. Morality is an idea, but life is what we live. How can we fit it into this idea without damaging it? More lives have been ruined in attempts to prevent sin than because of sin itself.

Pa u tome i jeste sve - vra?ati se. S jedne ta?ke na zemlji ?eznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te ta?ke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svijet, ne bi imao odakle da po?eš, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne ?ezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da ?ezneš, da voliš.

Oblaci i kiša, daljine izgubljene u sivilu, hladno?a i vlaga na ulicama, smradna studen u hotelu, živo osje?anje nezadovoljstva u meni. Sve pobjede trebalo bi odga?ati za prolje?e.

Treba da zapazimo ?ovjeka, da ga razlikujemo od ostalih, svako ima nešto svoje, i drago mu je ako se baš to posebno primijeti.

Ni bol ne osje?am, samo prazninu. Zašto je ne zatrpati?

Two genuinely human thoughts are always different, just as two men's palms are." "What's a genuinely human thought?" "One that's usually not told to anyone.

I'm bad without personal benefit, and good only when I'm irresponsible. Sort of a sinful angel, an immoral virgin, an honest criminal.

Nepovratno se ose?am kao besku?nik. Nije to sasvim loše, nemam obaveza ni ograni?enja, samo je pomalo prazno. Svejedno mi je kuda ?u po?i kada završim posao. Uvijek sam želio tu potpunu slobodu, a nikud ne polazim, nijednu mogu?nost ne iskoriš?ujem, niti zapravo znam kakve su. Hodamo bez cilja, tražimo se, a kad se na?emo, govorimo o ratu.

Life is larger than any principle. Morality is an idea, but life is what we live. How can we fit it into this idea without damaging it? More lives have been ruined in attempts to prevent sin than because of sin itself." "Should we live in sin then?" "No. But prohibiting it doesn't help at all. It creates hypocrisy and spiritual cripples." "So what should we do?" "I don't know.

U mraku, u magli, u kricima i zvižducima, u o?ajanju kojem nisam nalazio razlog, u toj dugoj no?i nesna, u crnom strahu koji nije od neprijatelja, ve? od ne?ega od mene, rodio sam se ovakav kakav sam, nesiguran u sve svoje i u sve ljudsko.

Da odemo nekud iz ovog grada kada ozdravim? -Kuda? -Svejedno. -Pitala sam te jednom: od ?ega bježiš? -Volio bih da ne budeš toliko razumna, volio bih da mi kažeš: oti?i ?emo. Sigurno ne bismo otišli. Kuda da odemo? Ali bih bio zadovoljan tvojom spremnoš?u da me prihvatiš ma kakav da sam.

Je li to mudrost, da ne o?ekujemo mnogo ni od sebe ni od drugih? Je li to gubitak ili dobitak, ako saznamo pravu vrijednost, svoju i tu?u? Gubitak je što je ta mjera sitna, a dobitak što ne tražimo više.

Nesre?a je kao vatra, istopi sve osim zlata.

Mahmutova žena je blagoslov božji, ali ne znam da li bih bio zadovoljan da je Tijana kao ona. Možda bi mi smetalo kad bi bila tako jednostavna. Možda je Tijanina osjetljivost znak i bolest punije misli i življeg osje?anja. Bol i misao oduzimaju nam bezbrižan smijeh.