Quotes from Meša Selimovi?

U stvari, reda se malo i plaši, red je kona?nost, tvrdi zakon, umanjivanje broja mogu?ih životnih oblika, lažno uvjerenje da vladamo životom, a život se sve više otima, sve nam više izmi?e što ga više stežemo.

Bolje se držati nebeskih mera, nego obi?nih, ovdašnjih. Neuspjesi te ne uznemiruju, uvijek ra?unaš na beskrajno vrijeme, opravdanje je u razlozima izvan tebe. Li?ni gubitak postaje manje važan. I bol. I ?ovjek. I današnji dan. Sve se produžava na trajanje, bezli?no i ogromno, pospano tromo i sve?ano ravnodušno. Kao more: ne može da žali bezbrojne smrti što se u njemu neprestano dešavaju.

U po?etku ljubav, u životu mržnja, na kraju sje?anje.

Ali ta slabost, i taj strah pred neslu?enim teško?ama, ta želja da se legne i umre, da se odustane i primi sudbina, ne smiju sad da me zaustave. Nikakav zamor ni klonulost ne mogu me sprije?iti da izvršim obavezu. Moram. Idi naprijed, poslije umri.

Ljubav je ipak ja?a od svega.

Ljudi nisu glupi da ne bi vidjeli kako je teško pomiriti svijet i sebe, ni dovoljno pametni da to ne pokušavaju...

?ak ni navika, ubica svih pravih zadovoljstava, nije mogla da ih opustoši, jer je nemaština bez poniženja o?uvala u njima mladala?ku draž uživanja u lijepim stvarima bez koristi.

Teško ?e se sporazumeti dva ?ovjeka koji misle razli?ito. - Lako ?e se sporazumeti dva ?ovjeka koji misle.

A odricanje je ubjedljivo, ne postavlja sebi granice ni ciljeve, ni?emu ne teži, ništa ne brani. Teže je nešto braniti nego napadati, jer ono što se ostvaruje neprestano se haba, neprestano se odvaja od zamisli.

Vrijeme uporno glo?e ?ovjeku misao, i od nje ostaje kostur, blijeda uspomena bez pravog sadržaja.

If a sparrow cannot swallow the mouthful of the Anka-bird, it will still eat as much as it can. You cannot scoop up the whole sea with a jug, but whatever you scoop up is also the sea.

Do vraga, ništa nije toliko naopako kao dobro u?injeno s ciljem, ni toliko glupo kao ?ovjek koji nešto ho?e po svome kalupu.

Da mu kažem: sam sam, hafiz-Muhamede, sam i tužan, pruži mi ruku i samo za ?as budi mi prijatelj, otac, sin, drag ?ovjek ?ija me blizina raduje, pusti me da zapla?em na tvojim usahlim prsima, zapla?i i ti, zbog mene, ne zbog svih ljudi, zadrži mi svoj vlažni dlan na tjemenu, kratko ?e trajati, a potrebno mi je; kratko, jer evo ve? prvi pjetlovi pjevaju.

A izgledao sam miran. Na to se ?ovjek navikne.

Ljudima nije lako kad se otkrije njihova pokvarenost. - Ali ih to ne spre?ava da budu pokvareni. - A kakvi bi tek bili kad bi mogli biti sigurni da ?e njihova djelatnost ostati neotkrivena.

Sve se izmijeni kad padne tama. Za grijeh nije ostavljeno jedno odre?eno doba, ali je njegovo prirodno vrijeme no? (sad spavaju pametna mala i tupava velika djeca, i oni što stignu da svrše zlo za dana). I uvijek kad se ne vidi.

Šta to tražimo u tu?oj zemlji, osim svoje i tu?e nesre?e.

Ti si prakti?an, prilagodljiv, sposoban za život. Tebe ne mu?e kompleksi, nemaš predrasuda. Tvoja noga sigurno gazi zemljom. Ne osvr?eš se, ne kolebaš, ne živiš od sje?anja, zadovoljno gledaš iza sebe, vedro ispred sebe, svijet je tvoj, ime ti je stabilnost.

A po?etka više nema, niti je važan, niti znamo kad bude, poslije ga odre?ujemo, kad smo u virovima, kad sve samo nastavlja, i onda mislimo da je sve moglo biti nekako druga?ije, a nije, i name?emo se prolje?u, da ne mislimo na nepostoje?i po?etak, ni na ružno nastavljanje. Uzalud hodam sokacima, trošim vrijeme što se ne da potrošiti.

i sve pomalo li?i na onu nekadašnju no?, izdvojenu iz drugih, obilježenu tajnom. Sve je bilo, a opet li?i na san, ni na ?emu ne mogu da se zaustavim jer ništa ne znam, a držim se sje?anja, uporno. Nijednog putokaza nemam za traženje i zadovoljavam se onim što je bilo, od toga je u meni ostao pun osje?aj, neistrošen i nezadovoljen, i ostao je nekakav sanjarski miris, druga dimenzija, mogu?nost izvan onoga što se obi?no dešava.

Nezadovoljstvo je kao zvijer, nemocna kad se rodi, strasna kad ojaca.

War's a cruel but honest struggle, as between animals. Life in peace is cruel struggle, but a dishonest one, as between men.

Uvijek ima vremena za ono sto je neprijatno.

Ne može se živjeti samo od pucanja i strahovanja, ?ovjek mora i da do?e sebi, da se provjetri, da se provede, da se izbjesni; vidio si kako u lokomotivi puštaju paru da ne eksplodira, e tako ti je i kod ?ovjeka.