Quotes from Meša Selimovi?

Dobar ?ovek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo. Nemoj svoj duševni mir narušavati tako što ?es razmišljati o nedostacima drugih. Ako te neko povredi, pre?i preko toga. I budi kao Ruža koja daje miris svima, a ne samo dobrima, ili Drvo koje daje hlad i onome koji želi da ga sase?e." ? Meša Selimovi?

Ukopavanje je pravi pocetak starenja, jer je covek mlad sve dok se ne boji da zapocinje.

Ali nikad ne znamo što izazivamo u drugom ?ovjeku rije?ju koja za nas ima sasvim odre?eno zna?enje i zadovoljava samo našu potrebu.

žele?i da te vidim cijelu a ne o?ekuju?i da je to mogu?e, iako sam znao da postojiš

Life always sinks downward. It takes effort to avoid that.

Kad ljudi prona?u lepu misao, trebalo bi da je ?uvaju pod staklom, da se ne isprlja.

Bože, kakve gluposti ?ovjek govori ponekad, nešto namjerno, nešto nesvjesno, osje?aju?i da mu trenutak prisnosti dopušta da ne bude oprezan prema sebi. Ali taj osje?aj vara, trenutak prisnosti je želja, drugi ga ne prihvata.

Your dervish trade is strange. You sell words, which people buy out of fear or habit. He doesn't want to, or doesn't know how to sell words. He can't even sell silence. Or talent. And he doesn't care about success.

Htio sam da ga pitam, zar do slobode da se do?e nasiljem? Zar se protiv zla mora upotrijebiti zlo? I ko ?e to drugo zlo iskorijeniti? I kako ga zaboraviti? Ali ako to kažem, zamrzi?e me, prezre?e me. Zadrža?u se na poeziji. Ali šta da kažem? I ovdje sam sam, i ovdje sam kriv, i ovdje razbijam zbijeni red, ?vrst kao zid.

Ho?u da budem ?ovjek, borite se sa mnom ljudski! Uzalud... Prazan prostor oko mene sve je pustiji, moja smiješna pobuna sve tiša.

Kunem se vremenom, koje je po?etak i završetak svega, da je svako uvijek na gubitku.

Bio je jedna mogucnost, rijetka i neobicna, koju je trebalo sacuvati. Tako sam mislio, i odmah se pokajao. Upao je u moj zivot u casu slabosti, i bio uzrok i svjedok izdaje, kratkotrajne ali stvarne.

I ni?eg ne bi bilo od ovog što me boli, ni Harunove smrti, ni ove no?i posljednje. A možda bi i bilo, jer neka no? mora biti posljednja, i nešto mora biti što boli, uvijek.

?etrdeset mi je godina, ružno doba: ?ovjek je još mlad da bi imao želja a ve? star da ih ostvaruje.

At first I followed her deliberately soft voice, which had the timber of a zurna,* and listened to her speech, which resembled embroidery or a string of pearls, words and phrases completely different from those of the townspeople, somewhat withered yet ornate, with the aura of those old chambers and something enduring.

Ljudi su zla djeca, zla po ?inu, djeca po pameti. I nikad ne?e biti druk?iji.

No one values their life less than a young man, and then later, the older he gets and the less reason he has for living, the more he clings to life.

Zar mislite da ?e ?ovjek posti?i ono što želi?

Ništa ?ovjeku nije važnije od svog mira i od sre?e koju sâm stvori. Zato je treba ?uvati, tu svoju sre?u, opkoliti je šan?evima, i nikome ne dozvoliti da je ugrozi.

Žena više voli nježnu rije?, makar bila i glupa, nego pametnu, ako je gruba.

At that time I was struck by the strange, discouraging thought of how a man who is spiritually more developed than others is in a difficult situation, unless he is protected by his position and the fear that position instills.

Život je izbor a ne sudbina, jer obi?an ?ovjek živi kako mora, a pravi kako ho?e. Život na koji se bez otpora pristaje to je bijedno tavorenje, a izabrani život je sloboda. ?ovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem.

Tada mi je padala na um ?udna, obeshrabruju?a misao da je u teškom položaju ?ovjek koji je duhovno razvijeniji od drugih, ukoliko ga ne štiti položaj, i strah koji taj položaj daje. Postaje usamljenik: njegova su mjerila druk?ija, i nikome ne koriste a njega izdvajaju.

But more and more often I caught myself feeling comfortable in the warmth of the sun, with my readings, with the reflections in the water. Life became ordinary, even beautiful, tranquil. It seemed that I really was forgetting; a quiet reigned within me. But then, unexpectedly, for no apparent reason, unaccompanied by any thoughts that might have summoned it, a fiery stab would pierce through me, like a hidden, torturous pain, like a cramp.