Quotes from Ivo Andri?

Nije dovoljno jednoj stvari le?a okrenuti pa da prestane da nas goni i mu?i.

Nije najve?a budala onaj koji ne zna ?itati, nego onaj koji misli da je sve što pro?ita istina.

Sve mu daj, a uzmi mu zdravlje, pa kao da mu ništa dao nisi.

Dovoljan je sam sebi i potpuno zadovoljan onim što je i što zna?i u o?ima drugih ljudi. Sam nema potrebe da bude ili da izgleda ma šta drugo do ono što jeste, a niko od njega ne o?ekuje i ne traži ništa drugo.

Što ne boli – to nije život, što ne prolazi – to nije sre?a.

Od straha su ljudi zli i surovi i podli, od straha su darežljivi, ?ak i dobri. Sve se niži višega boji. A onaj koji nema nikog da se boji taj preza pred strahom kog mu ra?a njegova bolesna mašta, jer strah je kao zaraza koja ispunjava sve mozgove. Kad bih mogao zaviriti u nutrinu ovom ?ovjeku kom je odre?eno da me mu?i, mislim da bih našao malu, bijednu dušu, izmu?enu obzirima i strahom pred propustima i ukorima. Žao mi ga je i ta me samilost boli.

Ideal umjetnika: tiho živjeti i biti u sve dane zaposlen stvaranjem u najraznoli?nijim formama, ali stvaranjem jedino i davanjem uvijek, da se nema vremena da živi i da se ima od svih radosti samo jednu jedinu: veliku radost stvaranja, a potom mirno iš?eznuti i ostaviti se u boji, u liniji, u rije?i, u gestu, u zvuku, da bi se svijetlilo vijekovima i grijalo svoje i svakog.

No one knows what it means to be born and to live on the brink, between two worlds....to love and hate both, to hesitate and waver all one's life. To have two homelands and yet have none. To be everywhere at home and to remain forever a stranger. In short, to be torn on a rack, but as both victim and torturer at once.

Ni pisma nema, ni poruke iz daljine. Kao što, nažalost, nema ni?eg lepog ni neobi?nog ni uzbudljivog, nego samo jednoli?an život, bez ?uda i iznena?enja, satkan od prostih i oskudnih doga?aja, neodre?enih i nejasnih, a mu?nih i suvoparnih dužnosti i obaveza.

He who is not delicate flower of your soul to the winds of temptation, whatever it whole and saved and passed on to the end, it's as if it never had.

Uzaludno i pogrešno je tražiti smisao u bezna?ajnim a prividno važnim doga?ajima koji se dešavaju oko nas, nego ga treba tražiti u onim naslagama koja stole?a stvaraju oko nekoliko glavnih legendi ?ove?anstva- legendi o prvom grehu, potopu, Prometeju, Sinu ?ove?ijem

Kaže se, raja se odmetnula, raja je neposlušna i nevaljala. Jeste. Ali treba znati da raja ne diše svojom dušom, nego sluša dah gospodara. To vi dobro znate. Uvijek se gospoda prvo iskvare, a raja samo prihvati. A kad se jednom raja otme i pohasi, idi slobodno pa traži drugu, jer od te nema više ništa.

Postoji pri?a da je na dvoru nekog sultana bio naro?it ?inovnik ?ija je titula glasila: evet-efendija. Njegova jedina dužnost bila je "da klima glavom u znak odobravanja na sve što sultan kaže

Volite ljude, ?esto im pomozite i uvijek ih požalite, jer su nam svi ljudi potrebni.

De fapt, opreliÅŸtile, ordinea ÅŸi disciplina legal? erau mai straÅŸnice decât înainte de vreme; p?catele se pedepseau, iar pl?cerile se pl?teau mai scump ÅŸi mai anevoie decât înainte; doar c? legile ÅŸi mijloacele erau altele ÅŸi l?sau oamenilor ÅŸi în privinÅ£a asta, ca în toate celelalte, iluzia c?, dintr-odat?, viaÅ£a devenise mai larg?, mai luxoas? ÅŸi mai liber?.

Svako ljudsko delo i svaka re? mogu da donesu zlo.

Kud sam ja sve lutao? Kud su padale moje teznje, koliko posrtao, koliko bludio u mislima i grijesio u zivotu! - Kako da vam kazem kad to i rodjeno moje sjecanje zaboravlja! Oholost me je nosila kao vjetar. Oganj kojim mi je sagarala dusa nije me izjedao nego mi je davao snagu i zamah. Na borbe svijeta ja sam gledao kao sto se s vedra visa gleda na magle koje se nadvijaju po dolinama. Bio sam nijemi, oholi gost zivota.

Vreme je takvo da je coveku i bez pica mutno u glavi.

Bir H?ristiyana mezarl?kta bir kabri nas?l çok görebilirsin? dedi. Hem de onun günahlar?n? affetmeyecekmiÅŸim? Hayat?nda mutsuz oluÅŸu yetmiyor mu ki?.. Yukarda, hepimizin günahlar?n?n hesab?n? soracak olan, vars?n onun da günahlar?n?n hesab?n? sorsun!..

Ambicije i tu truju ljudima zivote i medjusobne odnose, mrznje tinjaju godinama,velike ljubavi nicu neocekivano i gase se sporo i zalosno.Ukratko, tu ima pomalo od svega sto inace medju ljudima biva i sto ih povezuje ili deli, podize ili satire.

ako svaki udari onog ko mu smeta i ko mu je najbliži pri ruci, to onda nema kraja; ode bitka na kraj svijeta.

Svi su oni u suštini jedno i podjednako vredni naše pažnje, jer pokazuju mesto na kome je ?ovek naišao na zapreku i nije zastao pred njom, nego je savladao i premostio kako je mogao, prema svom shvatanju, ukusu i prilikama kojima je bio okružen.

Tako, svuda na svetu, gde god se moja misao krene ili stane, nailazi na verne i ?utljive mostove kao na ve?itu i ve?no nezasi?enu ljudsku želju da se poveže, izmiri i spoji sve što iskrsne pred našim o?ima i nogama, da ne bude deljenja, protivnosti ni rastanaka.

Naposletku, sve ?im se ovaj naš život kazuje - misli, napori, pogledi, osmesi, re?i, uzdasi - sve to teži ka drugoj obali, kojoj se upravlja kao cilju, i na kojoj tek dobiva svoj pravi smisao. Sve to ima nešto da savlada i premosti: nered, smrti ili nesmisao, Jer, sve je prelaz, most ?iji se krajevi gube u beskona?nosti, a prema kom su svi zemni mostovi samo de?ije igra?ke, bledi simboli. A sva je naša nada s one strane.