Quotes from Ivo Andri?

ne znaš da li nas lepota privla?i svojom snagom ili je to snaga koja izvire iz nas i lomi se, kao voda o kamen, tamo gde sretne lepotu.

U nas se mnogo ljudi zale na ,,sredinu,i ne bez razloga,ali se zale toliki i tako mnogo i cesto,da je rec ,,sredina pocela da gubi svoj smisao i da postaje opsti razlog svakoj nezgodi pojedinca, otprilike kao rec ,,satana u srednjem veku.

I tu je bilo mnogo žena koje su sve odreda plakale, iako nisu imale nikog svoga me?u ovima koji odlaze. Jer, svaka ima ponešto zbog ?ega može uvek da zapla?e, a najsla?e se pla?e povodom tu?e žalosti.

Zar se i onom koji se nalazi ve? nad ponorom samoubistva ?esto ne otvaraju mogu?nosti i neo?ekivani putevi daljeg života?

?udnovao kako je u svakoj duši u Bosni draga strašna pri?a, utoliko draža i bliža što istinski život ?oveku manje radosti i zabave pruža.

Plamen - to je pijanstvo nežive prirode.

naši su doživljaji ?esto tako zamršeni i teški da nije ?udo što ih ljudi pravdaju u?eš?em samog Satane, nastoje?i tako da ih objasne ili bar u?ine lakše podnošljivim.

Ostati ravnodušan prema knjizi zna?i lakomisleno osiromašiti svoj život.

život ide daleko, dalje nego što mi možemo da ga pratimo, a ja se samo trudim da objasnim pojedine pojave, kad ve? ne mogu sve da razumijem.

ja nalazim da je u pasjem zavijanju daleko manje zlo?e i okorelosti srca nego u pevanju ovih ljudi kad su pijani ili prosto poneseni svojim besom.

I jos jednom se javi misao s kojom je sto puta zaspao,nejasna,nikada do kraja domisljena, a uvredljiva i jadna misao: zasto je put do zene tako vijugav i tajan,i zasto on sa svojom slavom i snagom ne moze da ga predje, a prelaze ga svi gori od njega? Svi,samo on, u silnoj i smijesnoj strasti, cio svoj vijek pruza ruke kao u snu. Sta zene traze?

Within him wrestled invisibly many contrary and irreconcilable feelings, especially the contrast between the greatness that he felt in his soul and the misery and weakness of what he was able to express and reveal before others.

He never even felt how countless petty circumstances were fusing together to create an imperceptible but powerful stream that would carry him back into that life which he had left as a child in the slums of San Giusto in Trieste, right back into the world of ugly squalor and besetting vice from which he had run with all his strength for thirty years and which, for a long time now, he had believed was behind him.

ništa ljude ne vezuje tako kao zajedni?ki i sre?no preživljena nesre?a.

Kada je na kazan i?i, brzi ste i okretni svi, a kad je u službi potr?ati, vežu vam se noge i stane vam pamet. A meni obraz zbog vas gori.

Ja odlazim, ali moje oko ostaje.

I knew a man who succeeded in finding an evil word for everything he didn't have and everything he didn't understand.

Only in dreams do we dare so much.

Pd mojom lipom zaista nema hlada.

Bojao sam se i krvi koju sam ?uo kako bije u mom ru?nom zglobu jer me je uvjeravala da živim, a to je bilo isto što i patnja.

Neizvesnost je imanje onih koji nemaju nista i velika nada onih koji nisu navikli na dobro u zivotu. Neizvesnost je za razumne i ponosne ljude ono sto je gatara za budale, slabice i sebicnjake: nagovestava dobro i zlo, pogadja retko, ali zato dopusta sve, i najoprecenije, mogucnosti.

Oh, ugasite mržnju! Ljudi su nama potrebni i nikako se, nikako ne može živjeti bez opraštanja.

Nije život lak, ni slobodan, ni siguran, ali može o njemu da se mašta bogato i pri?a mudro, pronicljivo, šaljivo.

Pero ya al día siguiente todo volvía a ser igual que siempre, porque a los visegradenses no les gusta recorfar lo malo ni preocuparse por adelantado; en la sangre llevan la certidumbre de que la buena vida se compone de treguas y de que sería alocado y absurdo enturbiar estas escasas treguas buscando una vida más firme y estable que no existe.