Quotes from Ivo Andri?

If people would know how little brain is ruling the world, they would die of fear.

?im možemo nekom ?oveku da kažemo jasno i otvoreno da nas je uvredio i da navedemo posve odre?eno ?ime je to i kada u?inio, to zna?i da smo mu uvredu oprostili ili smo spremni da to u?inimo. Muka je dok uvredu nosimo ?utke u sebi.

For a man filled with a great, true and unselfish love, even if it be on one side only, there open horizons and possibilities and paths which are closed and unknown to so many clever, ambitious, and selfish men.

Nista zivo covjek ne moze izgubiti, niti moze covjek biti trajno nesrecan, dok Bog daje da se dusa lijeci zaboravom, a zemlja obnavlja proljecem

Tako se na kapiji, izme?u neba, reke i brda, naraštaj za naraštajem u?io da ne žali preko mere ono što mutna voda odnese. Tu je u njih ulazila nesvesna filozofija kasabe: da je život neshvatljivo ?udo, jer se neprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji ?vrsto kao na Drini ?uprija.

Kod ljudi koji nam postanu bliski mi sve te pojedinosti prvog dodira sa njima obi?no zaboravljamo; izgleda nam kao da smo ih vazda znali i kao da su oduvek sa nama bili. Od svega toga u se?anju iskrsne ponekad samo neka nepovezana slika.

A se?anja, kad se jednom krenu, ne zadržavaju se kod po?etka.

They looked at the paper and saw nothing in those curving lines, but they knew and understood everything, for their geography was in their blood and they felt biologically their picture of the world.

Zivot nam vraca samo ono sto mi drugima dajemo.

?udno je kako je malo potrebno da budemo sre?ni a još ?udnije kako ?esto baš to malo nedostaje

Kad ne mogu da vidim, ne?u ni da gledam.

For only thus, living each moment separately and looking neither forward nor back, could such a life be borne and a man keep himself alive in hope of better days.

Ja! - Teška rije?, koja u o?ima onih pred kojima je kazana odre?uje naše mjesto, kobno i nepromjenjivo, ?esto daleko ispred ili iza onog što mi o sebi znamo, izvan naše volje i izvan naših snaga. Strašna rije? koja nas, jednom izgovorena, zauvijek vezuje i poistovje?uje sa svim onim što smo zamislili i rekli i sa ?im nikad nismo ni pomišljali da se poistovjetimo, a u stvari smo, u sebi, ve? odavno jedno.

But misfortunes do not last forever (this they have in common with joys) but pass away or are at least diminished and become lost in oblivion. Life on the kapia always renews itself despite everything and the bridge does not change with the years or with the centuries or with the most painful turns in human affairs. All these pass over it, even as the unquiet waters pass beneath its smooth and perfect arches.

Tako se teško živi, tako se kratko živi, pa još dobra polovica tog teškog i kratkog života nam pro?e u mržnji i nesporazumima. Oh, ugasite mržnju! Ljudi su nama potrebni i nikako se, nikako ne može živjeti bez opraštanja.

?ovjek mašta od djetinjstva o velikim gradovima i slavnim poprištima, ali stvarne i odlu?ne bitke za održavanje svoje li?nosti i ostvarenje svega što ona u sebi nagonski krije, mora da bije tamo gdje ga sudbina baci, bogzna na kakvom uskom, bezimenom prostoru, bez sjaja i ljepote, bez svjedoka i sudije.

Kad bismo svi imali mogu?nosti, hrabrosti i snage da samo jedan dio svojih maštanja i najvrelijih želja pretvorimo u stvarnost, samo u jednom ?asu svoga života, bilo bi cijelom svijetu i nama samima odmah jasno ko smo, i šta sve mi ljudi možemo da postanemo i budemo.

Tebe boli moja patnja i daljina, a mene tvoja neizvjesnost, dok sjediš kraj male svjetiljke; veže nas krv i bol i svaki me udarac boli dvostruko, jer pada i po tvom srcu.

Iz iskustva je znao kako štetni, i po društvo i pojedinca opasni mogu biti ljudi koji zbog svoje ograni?enosti neograni?eno veruju u svoju pamet i pronicjivost i u ta?nost svakog svog suda i zaklju?ka.

A što svijet hvali dobre i izdašne ljude, to je zato što od njih i njihove propasti živi.

Dan je.... samo bijela hartija, na kojoj se sve biljezi i ispisuje.... a racun se placa nocu.. na velikim, mracnim poljima nesanice. Ali tu se sve rijesava i brise... konacno i nepovratno.. Svaka preboljena patnja, nestaje tu kao rijeka ponornica ili sagori bez traga i spomena...

Misli dobro, pa ?e dobro i biti.

Nikad ne možeš biti toliko glup, koliko ja mogu da budem gluv. Nikad ne možeš da budeš tako alav, koliko ja mogu da ti dam. Nikad ne možeš toliko da srušiš, koliko ja mogu iznova da sagradim. I nikad, ali, ama baš nikad, ne možeš da budeš toliko zao, koliko ja mogu da budem dobar.

Lepota je skupa, ludo skupa a ništavna i varljiva stvar.